
Na Badnji dan u pravoslavnim domovima se unosi badnjak. Prema tradiciji, najstariji muški član obitelji rano ujutro siječe hrastovo ili cerovo drvo, poznato kao badnjak.
Drvo se treba sjeći s tri udarca tako da padne prema istoku.
Simbol badnjaka povezan je s predanjem da su pastiri donijeli drva Josipu i Mariji kako bi zapalili vatru i ugrijali pećinu u kojoj je rođen Isus.
Badnjak se pali uoči Božića, a njegovo gorenje traje sve do praznika, simbolizirajući raskid sa starim vjerovanjima i prihvatanje svjetlosti i vjere u Novorođenog Hrista.
Običaji vezani za badnjak nose poruku zajedništva, ljubavi i sloge. Ljudi okupljeni oko badnjaka unose svjetlost vjere u tmine neznanja i praznovjerja.
Kod Srba su Badnji dan i Božić dani ispunjeni mnogobrojnim običajima koji oživljavaju događaj Rođenja u Betlehemu. Uoči praznika, domovi se posipaju slamom, simbolično se pretvarajući u Betlehemsku pećinu.
Slamom se podsjeća na mjesto gdje je Isus bio povijen i gdje su mu se prvi poklonili pastiri. Na selu slama ostaje u domovima i po nekoliko dana, dok se u gradovima često unosi manji snop slame koji se postavlja pored Badnjaka.
Na Badnji dan priprema se i božićna pečenica, tradicionalno zaklana dan ranije, na Tucindan.
Badnja večera je posni obiteljski obrok, gdje se na stolu nalaze riba, suho voće, orasi i druga posna jela. Božić, kao prvi mrsni dan, proslavlja se uz pričest onih koji su poštovali pravila Božićnog posta.
Badnji dan i Badnje večer, 6. siječnja, obilježavaju sve pravoslavne crkve i vjernici koji prate Julijanski kalendar, uključujući Rusku pravoslavnu crkvu, Jeruzalemsku patrijaršiju, Svetu Goru, grčke starokalendarce i koptske pravoslavce u Egiptu.