Spektakl “Lijepom našom” u Čapljini rasprodan je u samo par sati, tisuće Čapljinaca nazočilo je ovom događaju koji je sigurno kulturni događaj regije u našem gradu…
O svemu tome, kao i o mnogim drugim temama, u intervju za Večernji list govorio je načelnik općine dr. Smiljan Vidić.
Spektakl “Lijepom našom” je Čapljinu ovih dana stavio u središte pozornosti javnosti. Kakve su poruke poslane iz Čapljine?
Sponzorirani članak
Velika akcija Hisense klima u Eltingu: Vrhunski uređaji, 5 godina garancije i osigurana montaža
Želimo pokazati kako je Čapljina grad u kojem je ugodno živjeti, koji se razvija i koji ima što ponuditi. Imamo 11 kulturno-umjetničkih društava koja imaju što pokazati. Poduzeli smo mnogo napora kako bismo mogli reći da ovdje treba ostati, da se ovdje može živjeti. U velikoj mjeri smo uspjeli u tome.
Može li se reći kako je danas dobro u Čapljini?
S obzirom na to u kakvoj državi živimo i na koje sve prepreke nailazimo, onda možemo reći kako je ipak dobro. Barem kada govorim o općinama u Hercegovini. Radi se. U ovoj državi morate deset puta više napora uložiti u sve kako biste došli do željenog cilja. Činjenica je da u nekoliko godina cijela ova regija ide naprijed bez obzira na sve napise koje vidimo u medijima.
U Čapljini je prošle godine napravljeno 200 stanova i svi su prodani. Ove godine se pravi 150 i svi će, vjerojatno, biti prodani. Kome se sada stanovi prave i kome su prošle godine prodani ako je situacija tako loša kako je neki žele predstaviti? Sve su kupili domaći ljudi, a ne neki stranci. Danas kupiti stan, uključujući i one na kredit, govori nam kako postoji neka snaga koja nije zanemariva. Nisu to male investicije. S druge strane, vidite tko odlazi. Znam ih dosta koji su se vratili. Drugi bi se vratili, ali ih je sramota. Ima tu svega.
Što ste napravili kako ljudi koje spominjete ne bi odlazili iz Čapljine?
U posljednjih 4-5 godina napravili smo mnogo toga. Prije svega mislim na infrastrukturu. Kada se još doda da smo dobili autocestu koja nikako da krene dalje, da se budi projekat Zračne luke u Mostaru, možemo reći kako smo u jako dobroj poziciji imamo mnogo mogućnosti i potencijala samo je pitanje kako to možemo iskoristiti.
Ostanak uvelika ovisi o gospodarskoj slici općine….
Počeli smo razvijati gospodarsku zonu u Zvirovićima. Razgovarao sam s gospodarstvenicima iz Italije koji žele u našoj Gospodarskoj zoni proizvoditi pelet. Imamo još dosta sličnih zahtjeva. Nama je do Zračne luke Mostar nekih 20ak min autom, imamo željeznicu, perspektiva je ogromna.
Zašto se onda ne razvija brže?
Nažalost, teško je očekivati da dođe netko i kupi dio gospodarske zone ako infrastruktura nije riješena. Mi ćemo ove godine te probleme riješiti. Već smo prodali sedam lokacija, riječ je o ljudima koji su prepoznali važnost lokacija i perspektivu. Ove godine završavamo cestu, rasvjetu, struju, vodu, telefon i vjerujem kako će to privući nove projekte.
Koliko je moguće ovakve projekte financirati iz proračuna?
Proračun koji smo usvojili bio je nešto više od 12 milijuna KM. Usvojili smo rebalans proračuna i on sada iznosi 18 milijuna KM. To je znak dobre suradnje sa županijskom i federalnom razinom vlasti, ali i naplata projekata koje smo radili posljednje 3-4 godine.
Za primjer mogu uzeti priču o sanaciji gradske deponije. To smo u siječnju naplatili i dobili smo grant od slovenske vlade u iznosu od 1,3 milijuna KM. Imamo potporu i fondova sa županijske razine i ali i programe od EU-a od kojih bismo trebali dobiti oko 600.000,00 KM.
Koliko je teško povući novac iz EU-a Koliko je potrebno lobirati da se dobiju određena sredstva?
Nikada nećemo napredovati ako budemo gledali tko s kim sjeda, a ne koliko su kvalitetni projekti koje predlažemo. Znam da pojedine jedinice lokalne samouprave predlažu određene projekte koji ne mogu biti realizirani, ali ipak idu u njih jer im budu odobreni zbog određenih političkih veza. Na kraju samo dobijemo situaciju da novac propadne jer se projekti ne mogu realizirati, a općine koje imaju mogućnost realizacije tih priča ostaju na marginama. Znači, podapinjemo sami sebi. Takav način rada mora se mijenjati.
Što je prioritetna investicija u Čapljini ove godine?
Završavamo sada vodovod, što je investicija od 25 milijuna KM. Iz europskih fondova smo povukli 10 milijuna KM. Nisam čuo da postoji ijedna općina koja je u jednoj tranši uspjela dobiti 10 milijuna KM iz EU-a. Za dva mjeseca trebao bi biti završen vodovod za tehničku vodu za navodnjavanje Dubravske visoravni. Tim ljudima gore puno više znači taj vodovod nego ovaj gradski. Ljudi mogu dovesti cisternu vode koja će im služiti za kupanje i piće, ali ne mogu dovoziti cisterne za navodnjavanje vinograda, voćnjaka, usjeva… To bi bilo preskupo. Sada će imati jeftinu vodu za navodnjavanje i mislim kako će taj kraj doživjeti poljoprivredni procvat. I sada mnogo rade, ali ljeti, kada kiše nema, sve je uzalud i štete su velike. Uskoro će to biti prošlost.
Čapljina još uvijek nema jaslice u vrtiću, a zahtjevi su jako veliki. Što se radi po tom pitanju?
Dovršavamo projekt rekonstrukcije našeg vrtića. Gradimo jedan kat gdje će biti jaslice. Mislim kako grad poput Čapljine nije grad ako nema jaslice. Ogromno je zanimanje za to. Već sada na čekanju imamo 120 roditelja i to je još jedan podatak kako još ima mladih ljudi i djece. Ne iseljavaju se baš svi. U projekt smo uložili 1,6 milijuna KM, s namještajem, i to će biti zgrada na ponos grada. Projekt je radio Robert Raguž i objekt će krasiti izniman izgled.
Koliko županija potpomaže sve te projekte?
Rekonstruirali smo osnovne škole. I Srednju školu smo rekonstruirali kroz projekt energetske učinkovitosti. Projekt Srednje škole stajao je 1,1 milijun KM. Općina je platila samo nadzor nad provođenjem projekta, sve ostalo je novac koji smo povukli iz drugih izvora.
Problema ima i u Parku prirode „Hutovo blato“, osobito kada su u pitanju požari? Događaju li se ti požari slučajno ili su podmetnuti?
Nažalost s Parkom prirode stalno imamo problema. On je u nadležnosti županije, ali i mi osjetimo te probleme. Dio priče su i požari. Teško je reći ljudima koji tamo idu u lov da je to krivolov. Želimo napraviti stanje da tamo nema pušaka nego da se ide uživati u flori i fauni dobrim okom ili dalekozorom. Tako bismo nadomjestili prihod od lova. U svijetu već odavno nema lova u parkovima prirode. Kod nas to još nije slučaj. U Hrvatskoj su parkovi prirode prepuni turista i nikome ne pada na pamet loviti na tom lokacijama.
Što se tiče požara, ne mogu reći da su podmetnuti ako istraga to nije potvrdila. Ali je simptomatično da se u isto vrijeme pojavi više požara.
Mislite li na Hercegovačko-neretvansku županiju?
Da, novac je stigao preko HNŽ-a.
Čapljina se počela širiti i došla je gotovo do deponija. Kada će se riješiti taj problem?
Jedan od najvažnijih projekata u općini je saniranje gradskog deponija. Grad se širi i došli smo 400 metara do deponija, a on se nalazi u samom koritu rijeke Neretve. To se mora sanirati i dobiti ćemo značajan novac od Slovenaca za taj projekt. Slovenija od svog proračuna izdvaja 0,03 posto za projekte iz okoliša u državama koje nisu u Europskoj uniji. Bio sam u Ljubljani i Mariboru deset puta zbog toga i dobili smo ta sredstva. Na početku sam mislio kako je dovoljno samo nasuti zemlju preko deponija, posaditi travu i to je to. Ali priča je sasvim drugačija. Rade se otplinjavanja i još mnogo toga što je po pravilima Europske unije. Mogu reći i kako naši proračuni nisu takvi da možemo iznijeti jedan tako velik projekt.
Čapljina je jedina općina u Hercegovini koja još ima naselja nastala u ratu. Što je sada s njima?
Čapljini je to problem. Slatki problem. Mi smo 1994. i 1995. godine dobili pet novih naselja. Ona su nastala na ničemu, doslovno na livadi. Bobanovo, Šuškovo, Modrič, Novo Bivolje Brdo, Klepci i to su sve Hrvati iz Bosne te dijela Hercegovine. Trebalo im je dovesti cestu, vodu, struju, telefon, napraviti školu, groblje, jednostavno, sve. Tu nam je pomagala samo Hrvatska, i to u izgradnji kuća. Sve ostalo smo radili sami, županija nam tu nije pomogla, a očekivati od Federacije da će dati novac za Bobanovo i Šuškovo Naselje je nerealno. Tu feninga ne možemo dobiti.
Na svu sreću, imamo dobru suradnju s Državnim uredom za pomoć Hrvatima izvan Hrvatske i puno radimo s njima. Kuće su napravljene, mi smo prošle godine dali 500.000 KM za asfaltiranje, dobio sam još 125.000 KM za asfaltiranje u naselju Modrič. Kada dođete tim ljudima, oni govore kako će ići s tog područja jer nemaju ni asfalta. I ne možete im puno zamjeriti. Onda ulažemo dodatne napore kako bi tu ostali. Mi smo jedina općina u Hercegovini koja ima takva naselja i pokušavamo riješiti probleme u njima.
Kada će ti ljudi dobiti trajni smještaj?
Uspjeli smo se „ugurati“ u programe stambenog zbrinjavanja socijalno ugroženih i program zatvaranja kolektivnih centara. Ukupno će se graditi 48 stanova za ljude koji su u kampu. To je jedna zgrada. Drugu čini 26 stanova, za socijalno ugrožene osobe. Tu čak mogu biti i mladi bračni parovi koji nemaju novca za kupiti stan. Mi ćemo takve obitelji smještati u te stanove. Jedna zgrada će biti gotova 2018. godine, za drugu nisam siguran da će biti završena ove godine. Projekt sporo ide, ali ne može brže. Mi dajemo priključak vode, struje, zemljište, dozvole i ostalo. Radimo sve kako bi se projekti ubrzali jer ćemo na taj način riješiti problem tih ljudi.
Pomoći ćete mladima na taj način. Kako im još pomoći? Svi se nadaju poslu…
Mi u ovome trenutku imamo 63 pripravnika i oni završavaju za nekih mjesec dana. Mi smo sami uzeli više pripravnika nego sve općine u županiji zajedno. Stalno pričamo kako mladima treba pomoći, a ja mislim kako im samo na taj način konkretno mogu pomoći. Ne možemo svima naći posao, ali im možemo pomoći da imaju bolje uvjete za zaposlenje.
Mnogi su bili skeptični kada ste napravili „balon“ sportsku dvoranu. Što je danas s tim projektom?
Imamo jedan klub koji igra Premijer ligu, drugi koji igra Prvu ligu Federacije i treći igra Ligu Herceg Bosne. Imamo dva rukometna kluba, dva boćarska, košarku, odbojku i još mnogo toga. Sve to treba financirati. Klubovi su od 70 do 100 posto naslonjeni na proračun općine . Jedni govore kako im se daje puno, drugi da im se daje malo. Napravili smo „balon“ sportsku dvoranu. Tamo ponedjeljkom i petkom te vidim da je unutra veliki broj djece. Svi nešto treniraju, uče. To je i više nego lijepo za vidjeti. To je dokaz da smo pogodili s tim projektom.
Je li točno kada kažu da je Čapljina danas najuređenija lokalna zajednica u Hercegovini?
Čapljina je jedno vrijeme stagnirala i najviše su bili krivi domaći kadrovi, ne Široki Brijeg, Mostar, Grude ili netko drugi. Ako sam ja načelnik ne mogu pasti ako se ne dam. Davna garnitura koja je vodila Čapljinu je kriva što smo imali godine stagnacije. Danas se trudimo to nadoknaditi, i mislim da uspijevamo u tome. Nema gradnje zgrada ako nema parkirališnih mjesta. Povisili smo standarde u stanogradnji i odnosu prema ovim procesima. Mislim da možemo reći kako je grad lijep, ali i da nas čeka još mnogo posla.
U ovom mandatu imate suradnju sa svim razinama vlasti. Koliko to olakšava funkcioniranje općine?
Puno je lakše raditi kada postoji vertikala općina – županija – Federacija – država. Četiri godine sam funkcionirao bez federalne razine , u vrijeme „platforme“. Izgubili smo četiri godine, a danas u ovakvim uvjetima znato je lakše raditi.
Kakva je suradnja sa susjednom Hrvatskom, točnije Metkovićem?
Reorganzacija graničnih prijelaza, priča od prije četiri godine otežala je život svima nama, osobito nama koji živimo blizu granice. Čak su jedno vrijeme i GP Gabela Polje prekategorizirali u malogranični prijelaz. To je ljudima, s obje strane granice bio ogroman problem.
Najavili ste da ćete početi naplaćivati vodu Metkoviću…
Imamo problem s izvorištem Doljani, općina Čapljina još od toga nema ništa. Od dana osamostaljenja pa do danas uprihodovali su 98 milijuna kuna. Mi trebamo dobiti dio toga novca. Potpisao sam određene zaključke s Hrvatskim vodama, plaćanje naknade nama ne znači da će stanovnicima Metkovića biti povećana cijena vode. Mi ćemo gospodariti tim izvorištem. Sada nema vodozaštitnoga pojasa, nitko ne brine o tom izvoru i to je jako opasno. Sada konačno uvodimo red u tu priču., gospodarit ćemo izvorištem kako zakon nalaže i potpisat ćemo ugovor o isporuci vode. Ljubuški je plaćao vodu Vrgorcu jer je izvor na hrvatskoj strani, ne znam zašto Metković ne bi plaćao vodu Čapljini ako je izvor na našoj strani. U Hrvatskim vodama nisu imali primjedbi na to i očekujemo kako će uskoro ugovor biti potpisan i da će se krenuti s realizacijom.
Dosta se govori o problemu saliniteta u dolini Neretve. Koliko je to zaista problem u vašoj općini?
Ozbiljnih znanstvenih mjerenja nije bilo. U Gabela Polju kada se mnogo zaljeva crpke povuku i slanu vodu te se onda stvori bijela površina na usjevima. To je znak kako postoji problem saliniteta i kako ga treba riješiti. RH je kriva za taj problem. Hrvatska elektroprivreda potpisala je ugovor s Elektroprivredom Republike Srpske da voda s gornjih horizonta ide u Hidroelektranu Dubrovnik. Da voda ide kroz Popovo polje na hidroelektranu Čapljina i onda u Neretvu ne bi smo imali problem saliniteta u dolini Neretve. Međutim nije tako, uzeli su sebi vodu i novac, mi ostajemo na suhom i imamo veliki problem u poljoprivredi i još nam hidroelektrana Čapljina radi tri mjeseca u godini. I to samo u vrijeme velikih kiša kada višak vode bude usmjeren nama. Znači gubim i to što ne proizvodimo struju i imamo manjak u poljoprivredi.
