Ivan Ćubela, tajnik Centra za politološka istraživanja i asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u intervjuu za Dnevnik.ba govorio je o izboru Željka Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Nakon četiri godine Željko Komšić se ponovo vraća u Predsjedništvo. Kakve promjene u državi možemo očekivati nakon njegovog preuzimanja dužnosti?
S obzirom da se radi o osobi koja je simbol političkog marginaliziranja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini teško je uopće govoriti o bilo kakvim promjenama nakon njegovog trećeg reizbora bošnjačkim glasovima u Predsjedništvo BiH.
Sponzorirani članak
Novi akcijski letak u Ax-solingu i na KupiAlat.ba
Željko Komšić je tužna realnost svega onoga što Bosna i Hercegovina nije smjela postati, politički čaršijaš opskurnog znanja bez stvarne moći i savršen prototip bošnjačkog zamaskiranog hegemonizma.
Samim time jasno je da „promjene“ koje možemo u sljedeće četiri godine očekivati su dominantno negativnog karaktera, prije svega daljnja uzurpacija hrvatskog naroda kao političkog subjekta i njihovih ustavnih prava. Već je nakon 7. listopada postalo jasno kakav će društveni i politički ambijent uslijediti nakon Komšićevog ponovnog instaliranja u Predsjedništvo.
Politološki gledano, zbog čega je zapravo problematičan njegov ponovni izbor i ulazak u Predsjedništvo?
Ponovni ulazak Komšića je problematičan zbog čitavog niza razloga koji nisu samo i isključivo političke prirode. Reperkusije njegovog ponovnog reizbora se ogledaju i u društvenom kontekstu, prije svega tu mislim na stanje u Federaciji i antagoniziranje ionako loših bošnjačkih i hrvatskih odnosa.
S politološkog aspekta izbor Komšića je negativan prije svega zbog načina njegovog izbora, a to je dominantno i isključivo bošnjačkim glasovima gdje je jasno da ne postoji nikakav legitimitet, a uz to je prekršen i Ustav BiH gdje je jasno naznačeno kako je ta pozicija predviđena za „hrvatskog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“.
Element konstitutivnosti postdaytonske BiH je najvažniji element, natkrovljujuće ustavno načelo i temeljni postulat postojanja Bosne i Hercegovine koji se de facto želi eliminirati. Vidljivo je to ne samo na razini Predsjedništva kao najvažnije institucije, nego i na razini Federacije gdje je to bilo vidljivo kroz pokušaj nametanja neustavnog Zakona o izbornim jedinicama u režiji nekoliko bošnjačkih stranaka.
Slažete li se sa tvrdnjom da u ovom trenutku Bošnjaci imaju dva člana Predsjedništva?
Nemoguće je ne složiti se s tom tvrdnjom s obzirom da broj bošnjačkih glasova koje je dobio Komšić debelo premašuje broj glasova SDA-ovog kandidata i bošnjačkog člana Predsjedništva Džaferovića. S druge strane čak bih rekao da se Bošnjaci više uzdaju u Komšića kao njihovog predstavnika za razliku od vremešnog i dotrajalog Džaferovića koji je i u SDA krugovima prepoznat kao izvršitelj zadataka obitelji Izetbegović.
Retorika zaštitnika „bosanskih“ interesa koju koristi Komšić prija bošnjačkim ušima i pod tom krinkom biti će kreiran svaki njegov potez, osobito kada neka važnija stvar dođe na dnevni red. Uzmemo li u obzir da je srpski član Predsjedništva Milorad Dodik, onda nije teško zaključiti da slijedi možda i politički najturbulentnije razdoblje u postdaytonskoj BiH.
Nakon izbora su tisuće ljudi na prosvjedu u Mostaru izrazile svoje nezadovoljstvo, u većini hrvatskih općina i gradova proglašen je nepoželjnim, a kampanja protiv Komšića na društvenim mrežama još uvijek traje. Koliko su efekta donijele te aktivnosti i očekujete li nastavak takvog otpora i dalje?
Prije svega hrvatski narod je pokazao da jest politički subjekt u ovoj državi i da od svojih zahtjeva, od svoje borbe za ravnopravnost nikada neće odustati. Prosvjedna šetnja u Mostaru je bila jasan pokazatelj dostojanstva hrvatskog naroda i svojevrsnog „umiranja“ demokracije i svega onoga što bi ona morala biti.
Takav otpor i inicijative zasigurno neće prestati unatoč svim pokušajima, i političkim i medijskim, koji su uslijedili nakon simboličnog paljenja svijeća ispred ureda hrvatskog člana Predsjedništva u Mostaru. Ne moramo se mi nikome prilagođavati niti pristajemo na takav podanički odnos i takva poruka je poslana, diljem ne samo Europe, nego i svijeta unatoč svim medijskim pokušajima da se baci ljaga na takvo što.
Smatrate li da bi moglo doći do daljnjeg produbljivanja međunacionalnih sukoba i podjela obzirom na Komšićevo jasno zauzimanje za kreiranje “građanske države”?
Već sa neuspjelim dogovorom oko izmjena Izbornog zakona i nerješavanjem načina popune federalnog Doma naroda bilo je jasno da će uslijediti postizborna kriza. Ponavljanje slučaja Komšić samo je dignuo cijelu priču na jednu puno ozbiljniju društvenu i političku razinu. Federacija kao institucionalno i administrativno bošnjačko/hrvatski entitet želi se pretvoriti u de facto i de iure bošnjački entitet zamaskiran pod krinkom građanskog.
Taj pojam građanskog postao je instrument kojim se želi obračunati sa pojmom konstitutivnosti koji je postao posljednji obrambeni i ustavni mehanizam za poklapanje hrvatskog naroda i ustavno zajamčenih prava koja se u praksi mogu zaobići zbog nedostataka Izbornog zakona. Koncept građanske države kako to vide pojedinci je unitaristički projekt osuđen na propast definitivno bi bi označio kraj Bosne i Hercegovine u svakom smislu.
