Šta se krije iza teških nesreća u kojima sudjeluju autobusi Globtoura

2982

Samozapaljivanje Globtourovog autobusa 2. svibnja na Bradini ponovo je u fokus zanimanja vratilo sigurnost putnika u javnom prijevozu, ali i rad te međugorske prevozničke kompanije.

Prevoznici ovise o raspoloženju putnika, tako im nesreće, kao i ovakve incidentne situacije povezane s ispravnošću vozila, dođu kao najgora moguća situacija.

Globtour je zadnjih mjeseci nanizao neslavan i tragičan niz vijesti iz rubrike “crna kronika”.

Njihov autobus, prevozeći srednjoškolce iz Istočnog Sarajreva, 14. rujna u Italiji imao je tešku prometnu nesreću u kojoj je poginuo vozač, a brojni učenici su bili ozlijeđeni.

Autobus iste kompanije zapalio se zapadno od Mostara 21. prosinca prošle godine. Ovaj put, srećom, nitko nije stradao, ali je autobus potpuno izgorio.

Najtužniji epilog bilježimo 15. prosinca kad se kod Nevesinja prevrnuo njihov autobus koji je prometovao na relaciji Beograd – Mostar. Dvije osobe su izgubile život, a najmanje 15 je bilo ozlijeđenih.

Kod ovakvih incidenata uvijek je potrebno razlikovati uzrok koji je tehničke prirode, od ljudskog faktora, ali su oba u odgovornost same kompanije. Na pozive i mailove Klixa iz Globtoura nisu odgovarali.

Ramiz Tiro, sudski vještak iz oblasti prometa, kaže da bi za detaljan komentar konkretnog slučaja morao imati podrobne informacije, ali da se sigurno može reći kako je sigurnost u javnom prevozu daleko od idealne.

“Generalno mislim, ne samo za ovaj slučaj, da se vozače tjera da upravljaju vozilima bez obzira da li su ona ispravna ili nisu. Odbiti ne smiju jer ih čeka otkaz”, kazao je.

Pojašnjava kako autobusi osim godišnjih tehničkih pregleda imaju i periodične, a zakon je predvidio da ih svako jutro, prije uključivanja u promet, uz putni nalog, treba pregledati te stručna osoba treba potpisati da je vozilo tehnički ispravno.

“To se kod nas obično radi fiktivno, čitav blok se potpiše, a da vozilo ono što se kaže ne vidi kanala. Jako malo se vodi računa o toj dnevnoj tehničkoj ispravnosti, a to je često krucijalno”, smatra Tiro.

Na kraju se uvijek dođe do zakona i onih koji bi ga trebali provoditi, a u ovom slučaju su to prometni inspektori s županijskog, ali i entitetskog nivoa.

“Oni ne trebaju samo kontrolirati da li se kompanije uredno voze dobivene linije već i tehničku ispravnost, ali je to posao i policije. To bi zapravo trebao biti zajednički posao inspekcija i policije. U tom smjeru bi se moglo ići, ali opet sve kreće od vozača koji obično najbolje zna u kakvom mu je stanju vozilo”, zaključio je Tiro.