Slične brige more i južnohercegovačke proizvođače povrća i voća i srednjobosanske proizvođače jagodičastog i bobičastog voća, a one su vezane za otkupne cijene i plasman.
Kada godina rodi, roba se daje u bescjenje ili baca, a kada ne rodi onda se cijena pumpa. Uz put i trgovci i proizvođači nastoje iskoristiti svojih pet minuta.
Upravo tu sliku stekli smo kroz razgovor s Fehimom Zahirovićem iz Uskoplja/Gornjeg Vakufa, koji već petnaestak godina na veletržnici u Tasovčićima, krčmi robu uglavnom, maline, kupine, ribizle, borovnice, aroniju…
”Tu sam već duže od dva mjeseca, počeo sam s ranom malinom, sada su na redu kasne sorte, a prodajem borovnice, kupine, u zadnje vrijeme i aroniju. Natjerala muka, što se kaže – uzdaj se use i u svoje kljuse”, počinje Fehim zanimljivu priču koja se od hercegovačke razlikuje samo po vrsti proizvoda.
”Ove gore, jače otkupne kuće, stanice, cirkuse s narodom. Evo recimo, prošla godina je bila specifična, malina maksimalna cijena prve klase, bila 1,5 KM, a najniža 80 feniga – marka. Uz to ograničavali otkup, danas recimo imaš berbu 150, 200 kila, a ono ti kaže – samo 30 kila možeš nabrati, ostalo se bacalo. Tako ove godine, sto posto bi garantirao, da je pola nasada uništeno, a na pola površina koje su ostale, urod je prepolovljen. Ranijih godina dulum maline davao je do dvije tone, a ove godine 700, 800 kila! Ove godine prva, ekstra klasa, plaćala pet maraka kilogram. A i narod k’o narod, slabo i narod hoće u red, svašta bi dao za pet maraka. Sve je nekako škakljivo nije ured ni narod, a ni otkupljivači”, zaključuje Fehim zanimljivu priču, te na upit kako stoje stvari s planinskom borovnicom, nastavlja:
”Do borovnice treba doć’, treba je nać’. Ove godine prilično je narod to uspješno odradio, a ponešto se i sada radi. Bile su neke otkupne stanice koje su odmah na planinama, otkupljivale, a imale su i dobru cijenu. Sad vješt berač i dobar penjač, mogao je imati dnevnicu 300 do 500 maraka!”
To je iznenađujuće.
”To je stvarno istina, tko je uhodan i zna gdje je ima, ponese hranu i šatore i onda na šatore češlja dok mu ne dosadi. U otkupu je tako nepribrana bila 4,5 marke. Sto kila može čvrst berač može danas nabrati. Znam to, dok sam bio vitalniji za šest sedam sati brao sam po 75 kilograma. Kad ima borovnice, može se zaista puno nabrati”, konstatira Fehim čija priča umnogome podsjeća na hercegovačku sa smiljem.
Uglavnom, dok je Hercegovinu tresla smiljomanija, Bosna se povijala pod malinomanijom, čak se i šuma krčila, maline sadile, što je rezultiralo pojavama klizišta i tamo gdje ih nije bilo.
Dok se sadilo na tržište se nije mislilo, novci su potrošeni relativno rijetki su dobro zaradili, a kada je nastupila oseka, nasadi su uništavani ili prepušteni korovu.
Očito je isplativije i manje rizično bilo, vreću na rame pa u planine!
