Impozantna niska lovačkih trofeja iz kuta Lovačkog doma u Ravnom motri na posjetitelje. Manje – više, sve je tu što ima i u kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Redom sa zida na posjetitelje motre preparirani srndaći, pa divlja svinja, zatim muflon, divlja mačka, kuna, fazan, sova i tetrijeb, dok su u podnožju, čvrsto na zemlji, vuk i medvjed! Da bi društvo bilo kompletno nedostaju zec, lisica i jazavac.
U stvari jedino je taj trio do prije četrdesetak godina bio svojstven jugu Hercegovine, a onda su im se priključile divlje svinje, a za njima nahrupila i druga živina.
Sponzorirani članak
Uni-Ves-Plast traži više radnika - donosimo detalje natječaja
Pravo čudo bilo je kad se tu na korak do mora, spustio medvjed. Najprije su o tome potiho pričali lovci, a kada je prije petnaestak godina, jedan primjerak slučajno ulovljen bilo je jasno da je vrag odnio šalu.
Da se medo ne kani povlačiti potvrdila su nam braća Božo i Nikola Burum, Dubrovčani, koji u rodnom selu svoga oca Orahovu Dolu obnavljaju kuće. Medo je svoje prisustvo proljetos ovjerio rušenjem košnica na visoravni Belenića.
U međuvremenu su tijekom ljeta, stigle informacije da se medo gostio s medom i na poluotoku Pelješcu, što je bila prava senzacija. Je li to bio isti ravanjski medo nije ni važno, prisustvo najveće europske zvijeri na poluotoku, potvrdile su i kamere.
Što se vukova tiče, poznata je anegdota iz Ravnog kad je 2000. kod bivše željezničke postaje, vuk zaklao konja, jedan stariji mještanin sarkastično je primijetio: ”Gdje se devesto treće mogao kupiti biljet do Beča, sada vuk kolje konja”.
Vremena se mijenjaju, a mijenjaju se i životinje, ako su nekada bježale od ljudi sada idu za ljudima, izgleda da tamo gdje nema ljudi za njih nema ni života, pa se sada čovjek i zvijeri nalaze u svojevrsnoj simbiozi.
