Mi ju zovemo francuska salata, ostale zemlje ruska, a u Rusiji se pak zove “salata Olivier”, a ime je dobila po glavnom kuharu Lucienu Olivieru koji je sredinom 19. stoljeća radio u popularnom restoranu u Moskvi gdje je ovo jelo i “izumio”, a ono je ubrzo postalo zaštitni znak tog restorana.
Nije uvijek recept bio ovakav kakvog mi danas radimo. S obzirom na to da je Olivier čuvao svoj u tajnosti, do sitnog detalja se ne znaju sastojci. Oni za koje se zna su kavijar, teleći jezik, komadići jastoga, kapari, krastavci, jaja, zelena salata i sojina zrna, a dresing se radio od senfa, vinskog octa i maslinovog ulja.
Dugo godina je Lucien uspijevao sakriti recept, a još duže je njegov pomoćni kuhar Ivan Ivanov pokušavao otkriti isti. Nije mogao točno pogoditi sastojke, ali je napravio nešto slično.
Svoju recepturu počeo je raditi u konkurentskom restoranu, a ubrzo je i recept osvanuo u kuharicama. S obzirom na to da si nisu svi mogli priuštiti kavijar i teleći jezik, recept se mijenjao s obzirom na regiju i područje u koje je stigao.
Sve što je bilo sezonsko ili preskupo zamijenilo se jeftinijim i pristupačnijim namirnicama. Današnji recept u usporedbi sa prvim ima jedino jaja i krastavce, a sojina zrna, zelena salata i ostalo se zamijenilo krumpirom, mrkvom, graškom i ribanom jabukom.
Dresing je pak potpuno novi – senf, ocat i ulje zamijenili su majoneza i vrhnje. Ova salata u Francuskoj se još zove macédoine de légumes što znači miješana salata od povrća.
