Bosna i Hercegovina na žalost ovdašnjih poljoprivrednika, potvrđuje se iznimkom i po cijenama povrća i voća i u doba pandemije korona virusa. Cijene pojedinih artikala – kupusa, zelene salate, blitve, špinata…, dotakle su dno dna.
Istodobno kolega Silvije Tomašević, dopisnik Večernjaka iz Rima, javlja da preprodavači u Milanu cijene trešnje 40 eura (lani su bile 20 eura), u Rimu su 10 eura… Na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, trešnje su od 2 do 3 KM za kilogram, s tendencijom pada!?
U Italiji uzroci skoka cijena voća, trešnje su samo ilustracija, i povrća obrazlažu se vremenskim prilikama i nedostatkom berača.
Sponzorirani članak
Velika akcija Hisense klima u Eltingu: Vrhunski uređaji, 5 godina garancije i osigurana montaža
Zbog pandemije korona virusa na Apeninskom poluotoku nedostaje radne snage, odnosno „sezonaca“ iz drugih zemalja, koji bi obrađivali polja i brali voće.
Za ilustraciju možemo navesti prošlogodišnje dojmove predstavnika Poljoprivredne zadruge „Plodovi zemlje“ iz Ljubuškog, koje su za studijskog putovanja u Italiju, više od tehnoloških dostignuća u poljoprivredi, iznenadili brojni radnici iz Bangladeša.
Da su izjave o zaokretu domaćoj proizvodnji bh. političara na početku pandemije korona virusa, bile samo trenutačni „modni krik“ potvrđuje se ovih dana na veletržnici u Tasovčićima, gdje se domaći kupus trži po 0,10 KM!?
Dakle, za kavu u nekom od kafića može kupiti paket od 15 kg kupusa. S malo mesa i nešto masti obitelj se za muku, može desetak dana hraniti, spravljajući ga na različite načine. Od Grge Matića stalnog prodavača na veletržnici koji ima sestru baš u Milanu, doznajemo da je kupus u gradu mode 1,5 euro.
Ni salati se ne piše bolje, glavnina proljetnog uroda je preorana u plastenicima ili bačena na odlagališta povrća, da susjedi ne vide. Ljudi „muče“, a trenutačna istaknuta cijena je 0,3 do 0,6 KM, i to ako netko hoće uzeti, u Milanu je 2,2 eura.
Već smo kazali što su razlozi visokih cijena voća i povrća u Italiji, dok su u Hercegovini posve drugi razlozi za niske cijene. Berača se još i nađe, međutim nema kupaca.
U Hercegovini ovoga proljeća, nema svadbi, nema turista, nema krizmi, nema pričesti, nema maturskih svečanosti, nema uobičajenih obiteljskih okupljanja i fešti različitim povodom kod sva tri naroda, dok istodobno uvoz „pokupi kajmak“ prve robe.
Tako su, 19. svibnja, prve domaće rajčice startale s cijenom od 2,5 KM, uvoznih – Albanija, Turska itd., ima već od 1,2 do 2,2 KM.
Za Hercegovce je 2,5 KM za rajčice, s obzirom na troškove – grijanje i slično, 3,0 KM za prve paprike…, niske su cijene, dok primjerice albanski poljoprivrednici zahvaljujući klimatskim pogodnostima, već završavaju berbu ranih nasada.
Jasno, domaću proizvodnju bi trebalo štititi prevelmanima i na druge načine, poticati izvoz, kako to rade druge zemlje. Što bi Milan Bandić kazao „treba delati, a ne pričati“.
