Neobični maslinar Miloš: Masline sam sadio što ih volim, a ne zbog ulja

2093
Miloš Jelčić

Nitko još nije pokušao dati odgovor zašto je maslina u samo desetak godina postala najpopularnija kultura u Hercegovini. Maslinarstvom se doslovce bave svi bez obzira na znanje, zvanje i imanje.

Potvrda tomu je primjer Miloša Jelčića, profesora u osnovnoj školi, predsjednika Odbojkaškog kluba Čapljina i Odbojkaškog saveza Federacije BiH. Što više dok se većina, ove jeseni žali na prinose, profesoru Jelčiću dobro ide:

”Masline i vinova loza uz sve voće koje imam u okućnici, su moja ljubav. Ove godine se u održavanje uključio i moj komšiluk, od susjeda Ivice Perića koji je orezao masline, brata koji se brinuo o zaštiti i mene, koji sam prihranjivao i navodnjavao. Mogu reći da je taj rad polučio izvrsne rezultate. Mi imamo 13 maslina na rodu i 12 tek posađenih.

Na trinaest maslina ove godine imao sa 471 kilo. Imam i kod OŠ „Lipanjske zore“ u Višićima gdje radim, još jednu maslinu koju sam ja posadio, pošto je nitko nije htio brati ove godine, ja sam sa učenicima obrao i tu maslinu, na njoj je bilo 50 kilograma, sorta leccino, tu smo dobili pet litara maslinova ulja. Ukupno sam dakle, na 14 maslina dobio 55 litara izvrsnog maslinova ulja“, kaže ovaj neuobičajeni maslinar, te na upit kako su njegove masline dobro rodile, jer i drugi su polijevali zalijevali, a prinosom nisu zadovoljni, nastavlja:

”Brat, ja i susjed Ivica nekako smo podijelili posao. Te masline su obiteljska ljubav, a ima tu i podrške komšiluka. Uz moje tri ljubavi – odbojka, ronjenje i trčanje, uzgoj voća je iznimno važan.

Ja maslinu ne smatram biljkom koju sam posadio da imam maslinovo ulje, jednostavno sam sadio što ih volim, što su čitavu godinu zelene. Kada sam ih sadio prije šesnaest godina, nisam uopće sanjao da ću imati pedesetak litara ulja“, kaže maslinar Miloš, te sjećajući se početka dodaje:.

”Ja sam jedan od pionira u mom selu. Kad sam sadio masline svi su me gledali čudno, a sada se mogu pohvaliti da u mom selu ima pozamašan broj maslina“, kaže Miloš, te na opasku – kad mu dobro ide misli li nastaviti sadnju, kaže:

”Razgovaram o tome s braćom, jedan živi u Italiji, imamo lijepu zemlju za to, na njoj mislimo na pola saditi masline, a na pola divlji šipak. Međutim, to zahtjeva veće ulaganje, jer vidite da maslina bez navodnjavanja ne može.

Ja sam kod sebe u Grabovinama izvrtio vodu na 23,5 metra, pa se ne moram brinuti za natapanje. Vidjeli ste kako je ove godine bilo ljeto, da nije bilo vode džaba sva ljubav i rad. Proširit ćemo, ali da opet to ostane na razini ove zaljubljenosti u masline, a ne da to bude neki interes. Posadit ćemo, ali da to baš radimo s istom ovom ljubavi kao i do sada, da nam ne pričinjavaju neku veliku obvezu.

Primjer Miloša Jelčića kojeg svi u Čapljini znaju kao sportaša, trenera i pedagoga ilustrativan je sam po sebi.

Zanimljivo, maslinomanijom su u Hercegovini kao i kod neuspješnog smilja, najmanje zaraženi poljoprivrednici. Procentualno malo ih je podiglo veće nasade. Kao mogući razlozi za to mogli bi se navesti činjenica da se obrnuto od očekivanja pokazalo da oko masline ima dosta posla.

Baveći se drugim proizvodnjama poljoprivrednici jednostavno ne stižu baviti se još i maslinama koje nemaju konstantu, urod varira od godine do godine, a nesigurna proizvodnja i velika početna ulaganja, ih odbijaju.