U Trebižatu je, već tradicionalno u kolovozu, održana pjesnička večer posvećena književniku Vladimiru Pavloviću.
Pjesnička večer održana je na platou ispred crkve u ovom naselju.
Stihove su kazivali Antea Vasilj, Vita Borovac, Vlado Rebac, Ana Borovac, Manuela Borovac, Josip Goluža i Laura Soče, dok je prozni tekst čitao Marko Škipina .
Izbor pjesama i tekstove za ovogodišnju manifestaciju pripremila je Milica Pehar, voditeljica je bila Iva Lucija Borovac, a glazbene numere izvela je Nikolina Pavlović.
Događaj je održan u sklopu ovogodišnje manifestacije ”Trebižatsko kulturno ljeto 2022.”, u organizaciji HKUD ”Seljačka sloga”.
O pjesniku
Vladimir Pavlović (Trebižat, Čapljina, 29. rujna 1935. – 7. prosinca 1996.), bio je suvremeni hrvatski pjesnik iz Hercegovine. Osim pjesama, pisao je eseje, putopise, pripovjednu prozu i dramske tekstove. Pisao je publicističke radove s područja kulturnih i političkih zbivanja.
Uvijek je svojim osobnim i profesionalnim angažmanom pomagao Trebižatu i Društvu ”Seljačka sloga”. Mišlju je, riječju i djelom bio pravi Trebižaćanin, stekavši neizmjernu zahvalnost rodnog kraja. Danas čapljinska Osnovna škola nosi njegovo ime.
Vladimir je supotpisnik Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku od 28. siječnja 1971. godine. Zastupljen je u antologiji hrvatskih pjesnika Skupljena baština priređivača prof. dr. Stijepe Mijovića Kočana. Za djelo Gral je 1995. dobio književnu nagradu Tin Ujević.
Djela: Riječi, 1955., Elegija o kralju, 1966., Vrijeme vatre, 1968., Zamak u pljusku, 1972., Grivna,, 1977., Zemlja zebnje, 1981., Korablja, 1984., Izabrane pjesme, 1984., Arka od, Narone, 1985., Tmica, 1990., Mirta, 1990., Stigma, 1990., Genezaretska plavet, 1992.. Gral, 1994. (nagrada “Tin Ujević” 1995.), Kad su se koze smicale, 1994., Requiem za uzaludne mrtvace, 1996., U Mayer-lingu, jedne zime, 1996. i Getsemanska ura, 1997.
