Zagađenje je globalni problem, a svake godine se širom svijeta odbaci oko 300 milijuna tona plastike (podaci UNEP-a), od kojih se manje od 5% reciklira.
Jedno od rješenja za ovaj problem je biorazgradiva ambalaža.
Nova tehnologija za sintezu glikolne kiseline, koja se često koristi u proizvodnji biorazgradive ambalaže, koristi leguru paladija.
Sponzorirani članak
FOTO | MariGold Frizerski Studio otvorio vrata u Čapljini: Marijana Raguž nakon povratka iz Irske pokrenula vlastiti posao
Ovo eliminira toksični formaldehid iz sirovine, čineći proizvodnju sigurnijom i ekološki prihvatljivijom.
Simpozij u Ateni
Izvještaj na ovu temu predstavljen je na Europskom simpoziju nauke o površini, održanom u Ateni od 17 do 19. travnja u organizaciji EMAST-a.
Trenutno je glavna sirovina za proizvodnju biodegradabilne ambalaže glikolna kiselina, koja se također široko koristi u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji.
Dobiva se iz formaldehida, opasnog kancerogena. Glikolna kiselina se koristi u širokom spektru industrija – hrana, petrohemija, tekstil.
Međutim, uglavnom se koristi u proizvodnji kozmetike i biorazgradivih materijala.
Upotreba formaldehida je faktor rizika kako za sigurnost na radu, tako i za životnu sredinu, pa je njegova upotreba strogo regulirana zakonodavstvom EU.
Emisije formaldehida su toksične, negativno utiču na životnu sredinu i doprinose klimatskim promjenama i zagađenju zraka.
U posljednjih nekoliko godina, tehnologija bez formaldehida je proširena širom različitih industrija kako bi pomogla proizvođačima da ispune sve strože ekološke regulatorne zahtjeve.
Novi pristup
Novi pristup sintezi glikolne kiseline zasniva se na reakciji oksidacije etilenglikola u tečnoj fazi, za koju je pronađen novi, efikasniji katalizator.
Ovaj katalizator može se proizvesti na osnovu nanočestica legure paladijuma fiksiranih na nosaču od ugljenika, što ubrzava oksidacijsku reakciju etilenglikola umjesto formaldehida i pruža visok prinos glikolne kiseline.
TIjekom studije, korištena je metoda imobilizacije rastvora za pripremu serije katalizatora koji sadrže nanočestice paladijuma i zlata deponirane na nepromijenjenim i modificiranim grafitnim i aktivnim ugljenicama.
Pripremljeni katalizatori proučavani su korištenjem modernih metoda poput XRD-a (rentgenska difrakcija), adsorpcije-desorpcije azota na niskoj temperaturi, HRTEM-a (visokorezolutna transmisiona elektronska mikroskopija) i rendgenske fotoelektronske spektroskopije (XPS), i testirani u reaktoru za ciljnu reakciju oksidacije etilenglikola u tečnoj fazi.
Određivanje optimalne veličine
Kao rezultat, mogla su se odrediti optimalna veličina, morfologija i struktura nanočestica paladijuma i zlata, kao i njihova distribucija na površini nosača od ugljenika.
Razvoj biodegradabilne ambalaže radi zamjene tradicionalne polimerske ambalaže ključan je trend u suvremenoj ekologiji.
Povećana proizvodnja takve ambalaže zahtijeva nove, sigurnije metode proizvodnje koje ispunjavaju principe brige o životnoj sredini.