Vlašac (Allium schoenoprasum) je višegodišnja biljna vrsta iz obitelji ljiljana. Porijeklom iz istočne Azije, u Europu je donijet početkom nove ere.
U rimsko doba bio je veoma cienjen kao začin i hrana, ali se mnogo koristio i kao ljekovito sredstvo. Danas se vlašac najčešće sreće kao vrtna kultura, ali i kao divlja, samonikla biljka koja raste na humidnim mestima na ivicama šuma kao i u blizu potoka i reka.
Vlašac je lukovičasta biljka koja pod zemljom obrazuje nježnu i sitnu lukovicu zbog čega se u narodu često naziva i mali crni luk.
Vlašac nad zemljom
Nad zemljom obrazuje gust i atraktivan bokor uskih cjevastih listova dugih dvadeset do četrdeset centimetara, zbog kojih se najviše i gaji.
Sadi se krajem ožujka, a početkom lipnja formira dekorativna cvjetonosna stabla sa bledo ljubičastim cvjetovima.
Vlašac je biljka otporna na niske temperature kao i na fizičke povrede pa se zato lišće može više puta tijekom godine šišati poslije čega se brzo regenerira.
Tijekom godine pod zemljom se uz glavnu lukovicu javlja veći broj manjih lukovica pomoću kojih se vlašac rasađuje, mada se može proizvoditi i sjetvom sjemena ali uz redovno umjereno zalivanje.
Voli duboka zemljišta
Ova biljka voli duboka vlažna zemljišta lakšeg mehaničkog sastava, kao i sjenovita i zaštićena staništa. Zahtjeva umereno đubrenje mineralnim đubrivima i skromnu negu tijekom vegetacije.
Tijekom zime lukovice se mogu presaditi u saksije i gajiti u zaštićenom prostoru bez prevelikih potreba za toplotom, ali uz redovno zalivanje i tako produžiti vreme korištenja na cijelu godinu.
Mada se kod nas rijetko sreće na pijacama i supermarketima, u SAD, Japanu, Kini i Indoneziji vlašac je redovni artikal štandova sa povrćem.
Dodatak salatama, juhama i umacima
Zahvaljujući svom blagom aromatičnom ukusu i atraktivnom izgledu mnogo se koristi kao dodatak salatama, juhama i umacima. U sušenom obliku se koristi u ogromnim količinama naročito u kuhinjama istočne Azije.
Zbog visokog sadržaja gvožđa i vitamina C odlično je prirodno sredstvo protiv malokrvnosti i proljetnnog umora. Zahvaljujući visokom sadržaju sluzastih materija u narodnoj medicini se koristi za suzbijanje crijevnih parazita kao i za liječenje poremećaja digesivnog trakta.
Kod nas nema nekog organiziranijeg gajenja ove kulture na većim površinama, ali sve češće može se videti u baštama, malim povrtnjacima, pa i na balkonima stambenih zgrada.
Piše: Dipl. inž. Milan Damljanović, PSSS Čačak / agrotv.net
