Kakva ljubav je najplodnija na Božjoj njivi ? Ona koja se junači, hvali, izdiže iznad drugih…
Ili ‘pak ona koja trpi svako poniženje, pogrde, omalovažavanja i na sve to i dalje odgovara oprostom,a ne mržnjom.
Sv. Pavao je u svom Hvalospjevu Ljubavi već dao odgovor na ovo pitanje, a još jednom ga je potvrdila Čapljinka Draga Lakić u svojoj pjesmi, koju prenosimo u nastavku.
NAJPLODNIJA LJUBAV
U srcu kamena, gdje Neretva šapuće
priče starije od vapaja i molitve,
koje ostaju za naraštaje buduće
Tu nijema svjedokinja vjere čvrsto stoji
i sve nas u svojoj vjeri ponosno goji.
Teško joj je kroz vrijeme bilo
Podnijet sve što se dogodilo
Djeca njena i danas tu priču pričaju,
uljepšavati ju i mijenjati,
nikome ne daju.
Godina bijaše devedeset šesta,
kad vjetar razdora šaptaše s mjesta,
i miris tamjana posta dim gorčine,
dok brat bratu zatvori put istine.
Vrata Gospodnja zatvoriše ljudi,
a u crkvi ostade ljubavi eho –
što govori više od propovijedi.
U sjeni križa, kroz pukotine zida,
tiha se rijeka vjere slila,
Čapljina je franjevcima vjerna ostala
Fratri pod skutima vjere i mira,
nosiše križ što više ne bira
Čekajući — ne oprost,
već istinu da se otkrije.
Dublju,od bilo koje spilje.
Ne grme, ne sude,već križ svoj nose,
dok žuljevim dlanovim’ ruže donose.
U svakom koraku, u svakoj rani,
Kristov je osmijeh na njihovoj strani.
Kad riječ se stišala, a sumnja vladala,
njihova su usta i dalje Gospodina slavila.
Ne treba mnogo da se vidi sve —
dovoljno je srce, koje iskreno je
Jer vjera što stoji kad sve drugo pada,
to je svjetlo što kroz stoljeća vlada.
Ni zid, ni dekret, ni šapat što boli,
ne mogu zaustavit’ onog tko voli.
Jer Ljubav što trpi, Ljubav što prašta,
u srcu naroda — najbolje izrasta.
