U svakodnevnom govoru često se koristi izraz “plaća”, ali nije uvijek jasno misli li se na iznos koji poslodavac isplaćuje u ukupnom iznosu ili na ono što radnik na kraju dobije na svoj račun.
Bruto plaća predstavlja ukupni iznos koji poslodavac izdvaja za zaposlenika. U nju su uključeni svi porezi i doprinosi koje je po zakonu obvezno uplatiti državi, kao i neto iznos koji radnik prima. Drugim riječima, bruto plaća je trošak poslodavca prema zaposleniku, a ne iznos koji zaposlenik dobiva.
Neto plaća, s druge strane, predstavlja stvarni iznos koji radnik prima na svoj račun nakon što se od bruto iznosa odbiju svi porezi i doprinosi. To je “čista” plaća kojom zaposlenik raspolaže i koju može potrošiti.
Sponzorirani članak
Uni-Ves-Plast traži više radnika - donosimo detalje natječaja
U Bosni i Hercegovini, kao i u većini zemalja, razlika između bruto i neto plaće proizlazi iz obveznih davanja državi. Ona obuhvaćaju doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje (MIO), zdravstveno osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti te porez na dohodak. Ukupna stopa ovih davanja ovisi o entitetu u kojem je radnik zaposlen, ali u prosjeku može iznositi više od 30% bruto plaće.
Kako bi radnik primio neto plaću od 1.000 KM, poslodavac mora isplatiti približno 1.695 KM bruto, od čega oko 695 KM odlazi na poreze i doprinose državi, piše Tuzla.info.
Razumijevanje ove razlike pomaže zaposlenicima da bolje planiraju osobne financije, ali i da jasno prepoznaju stvarnu vrijednost ponude poslodavca. Poslodavci, s druge strane, moraju biti svjesni da je njihova ukupna obveza prema radniku veća od neto iznosa koji on dobiva.
