U organizaciji Matice hrvatske za Ruhrsko područje u župnoj dvorani St. Hedwig u Essenu, održano je predstavljanje knjige ”Don Branko od Zvirovića do Zvirovića” koju su priredili Marija i Pavo Šimović.
O knjizi i životu don Branka govorili su Marija Šimović, Šimun Fofić, prof. dr. Krešimir Veselić i Mijo Nujić.
Marija Šimović je u svom uvodnom govoru pozdravila nazočne i pojasnila kako je došlo do pripreme i tiskanja ove vrijedne knjige.
Sponzorirani članak
PREMIER zapošljava u Čapljini i Stocu: Postani dio tima najveće i najbolje kladionice u BiH
Sva sjećanja u jednoj knjizi
Dolaskom don Branka u rodne Zviroviće u mirovinu i razgovorima u obitelji o životu i aktivnostima kroz dugi period i zbivanja u tuđini, sazrijevala je ideja da se sva sjećanja i zapisi skupe u jednu knjigu i da se objave, što je i učinjeno uz pomoć ogranka Matice hrvatske Čitluk, javlja portal Živa zajednica.
Šimun Fofić u svom izlaganju se prisjetio početka poznanstva s don Brankom kojeg je upoznao daleke 1979. godine. Osvrnuo se o živoj aktivnosti hrvatskih studenata na sveučilištu Bochum i značenju susreta za studente i intelektualce.
Susrete je jedanput godišnje organizirao don Ante Jelić. Nakon što mu je oduzeta putovnica, preuzeo je don Branko. Na tim susretima su kao predavači bili : dr. Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Ivan Raos, Slavko Mihalić, Dalibor Brozović, Dubravko Horvatić, Fabijan Šovagović, Ivan Golub i mnogi drugi.
Prijateljstvo sa dr. Veselićem
Prof. dr. Veselić upoznao je don Branka davne 1976. godine da bi se njihovo prijateljstvo produbilo nakon hrvatske nezavisnosti, posebno preko novoosnovanih udruga Matica hrvatska, Deutsch-Kroatischer-Kulturverein i drugih. Don Branka je doživio kao veoma obrazovanog svećenika i prisjetio se anegdota sa zajedničkih druženja.
Mijo Nujić je govorio o don Branku kao političkom emigrantu, svećeniku, humanisti, domoljubu i pjesniku, sa težištem na pjesnički izričaj. U knjizi je objavljeno 42 pjesme i za potrebe predstavljanja izrecitirane su pjesme Gastarbajteri i Ecce Vukovar urbs. Pjesme je čitala Ana Markanović.
O pjesmi Ecce Vukovar urbs, koja je bila i njegova zadnja pjesma, Nujić se posebno osvrnuo na vrijeme nastanka – 17. studeni 1991. godine. Pjesma je duboko emocionalna, ispunjena gorčinom, tugom, bolom i strepnjom. Napisana je u obliku pješčanog sata, gdje nada umire u kataklizmi smrti i ubijanja. Na kraju Nujić zaključuje da po njemu ova pjesma treba biti u antologiji domoljubnog pjesništva.
U glazbenom dijelu nastupila je premijerno ženska klapa Mir iz Essena i sa svojim izvedbama – Kamen, krš i maslina, Prva ljubav i Krist na žalu – oduševile mnogobrojnu publiku.
O don Branku Šimoviću
Don Branko Šimović je rođen u Zvirovićima, osnovnu školu je pohađao u Čapljini, klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon odsluženog vojnog roka emigrira u Njemačku, završava studij teologije i postaje svećenikom.
Dolaskom velikog broja Hrvata u ruhrsko područje stvara se potreba o dušobrižništvu i don Branko osniva Hrvatsku katoličku misiju Bochum, a kasnije Hrvatsku katoličku misiju Lüdenscheid.
Kao predani Božji radnik, brinuo se o potrebama novopridošlih, ali isto tako je pomagao velikom broju studenata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su dolazili na rad za vrijeme ljetnog odmora ili pomažući im da dobiju mjesto na sveučilištu u Bochumu.
Jedan od onih, koji su radili u tvornici Opela, bio je i sadašnji vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukušić. Smatra se da je pomogao naći posao za oko 500 studenata i radnika.
