Orezivanjem voćki dobiva se dosta drvenastog materijala, a njegovih sagorijevanjem dobiva se biougalj i to kada se sagorijevanje prekine u fazi žara.
Dodaje se u zemljište kako bi se povećala plodnost na duži rok.
Kako se može koristiti u proizvodnji povrća, voća, cvijeća…?
Za dobivanje biouglja (ili bio-ćumura) mogu se koristiti suhe grane i grančice voćki, poput oraha, trešnje, jabuke, osušenog biljnog materijala kao što su stabljike kukuruza, višegodišnjih korova.
Prvi, jednostavniji način, jeste da se iskopa rov ili rupa, stavi se mješavina suhih grančica i osušenog biljnog materijala i zapali. Zatim se dodaju novi slojevi na vatru, ali debljih grana, dok se ne napuni čitava rupa. Zatim se sve ugasi vodom kada je u fazi žara. Kada se dovoljno ohladi, proseje se od pepela, dodatno usitni ako treba, škladišti ili odmah koristi.
Drugi metod je malo kompleksniji. Iskopa se rov ili rupa, napuni materijalom i zapali vatra, te se sačeka da inicijalno bijeli dim (mahom od isparavanja vode), pređe u žućkastu boju, koja nastaje zbog gorenja smola u drvetu i šećera u biljnom materijalu. Žućkasti dim će na kraju da pređe u sivi dim.
Kada dim postane siv, prekrije se zemljom i busenjem i ostavlja se samo mali otvor za dovod vazduha. Tako će materijal sigurnije da postane ugalj. Kada postane ugalj, gasi se vodom.
Na ovaj način će se dodatno ”razbiti” ugalj, jer se stvaraju mikro pore termičkim šokom. Ukloni se pokrivač i iskopa biougalj.
Biougalj nije novotarija, već je reč o znanju koje je tisućama godina staro, a zaboravljeno sa pojavom umjetnih đubriva. Zemljišta koja sadrže biougalj otkrivena su u oblasti Amazona i stekla su svjetsku slavu pod imenom Terra Preta.
Kako bio-ugalj djeluje u bašti
Biougalj ima poroznu strukturu i veliku moć apsorpcije vode i rastvorljivih materija. Konkretno, apsorpcijska moć je 5 puta veća od njegove težine. Druga bitna karakteristika, pored upijanja, jeste i čuvanje važnih hranljivih materija u zemljištu.
Upravo zbog svoje porozne strukture, biougalj može da upije hranljive materije i da ih sačuva od ispiranja, a istovremeno da ih čini dostupnim za biljke i mikroorganizme.
Biougalj poboljšava aeraciju, odnosno povećava prisustvo kisika u zemljištu, smanjuje ispiranje hranljivih materija i pomaže radu azotnih bakterija. Kada azotne bakterije dobro funkcioniraju smanjuje se narušavanje mikroklime koja nastaje isparavanjem metana i oksida azota iz zemljišta.
Pored navedenog, bio-ćumur može da upija i toksične materije iz zemljišta. Samim tim će se smanjiti količina štetnih materija u zoni korijena biljaka i one će ih manje apsorbirati.
Za razliku od drvenog uglja za roštilj, kod biouglja je poželjna izvijesna vlažnost, da kod dalje prerade ne stvara prašinu i da ne apsorbuje vodu iz tla.
Primjena
Biougalj može da se koristi kod vrtnog uzgoja povrća, voćki, cvijeća, itd. Važno je istaći da on nije đubrivo, već rezervoar i nosač za hranljive materije.
Zato se miješa sa kompostom ili drugim supstancama koje sadrže azot.
Može se kombnirati sa kompostom ili tresetom u zavisnosti od toga što se gaji. Također, može se kombnirati i sa stajnjakom.
Unosi se prilikom sjetve ili sadnje i to u razmjeru:
- stajnjak : biougalj = 2:1
- kompost: biougalj = 2:1
Izvor: Agrosavjet
