Najezda hrastovih stjenica, ali i platanovih stjenica evidentna je širom BiH, a građani se žale da se ovi insekti često zalijepe za odjeću, pa i ujedu, no problem je u tome što ih nitko ne suzbija, a kod nas nemaju ni prirodne neprijatelje.
Kako je za ”Nezavisne novine” pojasnio Zoran Stanivuković, profesor na Katedri za integralnu zaštitu šumskih ekosistema Šumarskog fakulteta u Banja Luci, kod nas postoje hrastove i platanove stjenice, a one su vrlo slične.
Razlika između njih dvije je, pojašnjava, veoma mala te se ne može vidjeti golim okom pa tako platanova dolazi samo na platan, a hrastova stjenica ide na hrast, javor, bukvu, grab, ružu, kao i na još neke vrste.
Sponzorirani članak
Uni-Ves-Plast traži više radnika - donosimo detalje natječaja
Hrastova stjenica
“Hrastova stjenica je nova vrsta koja je donesena iz Sjeverne Amerike u Europu prije više od 20 godina, a prvi put je na području BiH konstatirana 2017. godine. Ona napada hrast, ali i još puno drugih listopadnih stabala, pa čak i zeljaste biljke.
Ja sam je čak nalazio na jagodi. Njena brojnost je izuzetno velika, jer je to vrsta koja ima dvije-tri generacije tijekom godine i svaki put ženke polažu puno jaja, tako da je jako veliki potencijal namnožavanja”, pojašnjava Stanivuković.
Nažalost, kako kaže, sada ima jako malo prirodnih neprijatelja, a to je ono što inače takve vrste, koje se puno namnožavaju, drži pod kontrolom.
Nemaju prirodne neprijatelje
Kod nas, pojašnjava, nemaju prirodne neprijatelje, ali u svojoj postojbini imaju, a to su neki parazotoidi, insekti koji parazitiraju njihova jaja.
To je, navodi, vrsta koja u Sjevernoj Americi upravo iz tih razloga nema nikakav značaj, jer ne može doći do izražaja.
Prema njegovim riječima, kada je u pitanju njihovo suzbijanje i korištenje raznih preparata, sve je još u fazi ispitivanja.
”Postoje neka istraživanja vezana za laboratorij, ali suzbijati nešto u laboratoriju i u prirodi je prilično drugačije, tj. nisu postignuti isti rezultati u suzbijanju u šumama. Nešto se radi na određenim preparatima koji su biološkog porijekla vezano za jednu gljivu, ali to još, koliko ja znam, nije komercijalizirano, možda će uskoro biti. Uglavnom, zasad je takva situacija, nitko je ne suzbija, ni čovjek, kao ni njihovi prirodni neprijatelji”, ističe Stanivuković.
Dosta brojnije kod nas
No, kako ističe, primjetno je da su u posljednjih nekoliko godina postale dosta brojnije na našem području.
”Mi smo prije četiri-pet godina radili projekt za Ministarstvo i tada smo utvrdili da je zastupljena na 50-60 posto lokalnih zajednica, ali tada još nije bila prešla Dinaride, no izgleda da je i to odradila, pa je sad ima i u Hercegovini, takoreći svugdje gdje ima hrasta”, ističe Stanivuković.
Dodaje da je ona zajedno sa hrastovom pepelnicom kriva što nam hrastovi u srpnju imaju žuto-smeđe lišće.
No, kako su ranije pojašnjavali stručnjaci, ova vrsta stjenice ne napada ljude, odnosno ne hrane se krvlju, ali u potrazi za hranom mogu biti dosadne pa i ugristi čovjeka dok istražuju pogodno mjesto za hranjenje.
Izvor: Nezavisne novine
