Dok većina ljudi vodi računa o šećeru i masnoćama, jedan sastojak često prolazi potpuno neprimećeno. Nalazi se u gotovo svakom domaćinstvu, koristi se svakodnevno i daje jelima ”onaj pravi ukus”.
Ipak, iza toga se krije nešto što može imati mnogo ozbiljniji uticaj na organizam nego što mislimo. Reč je o skrivenom natriju u hrani – dodatku koji ne vidimo, ali ga naše tijelo itekako osjeća.
Zašto ovaj sastojak djeluje podmuklije od šećera?
Krije se u sastojku koju svaka domaćica dodaje u ručak – kockama za juhu i začinima sa pojačivačima ukusa. Oni daju lažni privid domaće kuhinje. Iza mirisa se krije koktel soli, glutamata i loših masti, javlja Kurir.
Sponzorirani članak
Kako izgleda rad u modernom trgovačkom lancu: Što Lidl donosi zaposlenicima u BiH?
Za razliku od šećera, čiji ukus odmah prepoznajemo, natrij iz industrijskih dodataka ostaje prikriven. Maskiran je aromama mesa i začina, pa ga unosimo znatno više nego što bismo svjesno dozvolili.
Već u jednom obroku može se naći količina koja premašuje preporučeni dnevni unos.
Iako djeluju kao brz način da se postigne domaći ukus, industrijske kocke za juhu i začini sadrže kombinaciju sastojaka koji nemaju mnogo veze sa tradicionalnom kuhinjom. Pravih sastojaka, poput mesa ili povrća, ima u tragovima, dok ostatak čine aditivi koji mijenjaju ukus i stvaraju naviku da hrana mora biti jače začinjena.
U kojim proizvodima ga ima najviše?
Problem sa natrijom nije samo u kockama za juhu. On se krije u velikom broju svakodnevnih proizvoda, često i tamo gdje ga ne očekujemo. Najviše ga ima u prerađenoj i gotovoj hrani – instant juhama, sosovima iz kesice, gotovim jelima i raznim začinskim mješavinama.
Značajne količine nalaze se i u suhomesnatim proizvodima, konzerviranoj hrani, pa čak i u nekim vrstama kruha i peciva.
Posebno su ”podmukli” proizvodi poput pavlake za kuvanje, gotovih paradajz-pasti i marinada za meso, jer se koriste u većim količinama i lako povećavaju ukupan unos soli tijekom dana.
Granica koju lako prelazimo
Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da dnevni unos soli ne bi trebalo prelaziti pet grama. Problem je u tome što se ta granica često pređe i prije nego što hranu uopće dodatno posolimo.
Dovoljno je da se u jelo dodaju dve kocke za juhu i organizam već dobija više natrija nego što mu je potrebno. Dugoročno, smanjenje unosa može značajno doprineti očuvanju zdravlja, a prve promene se primećuju već nakon nekoliko nedelja.
Signali koje telo šalje
Organizam vrlo jasno reagira na višak soli, ali te znakove često zanemarujemo. Posljedice se brzo primećuju – zadržavanje vode u organizmu, lice postaje otečeno, a broj na vagi naglo raste.
Mnogi tada pomisle da su se udebljali, iako se zapravo radi o višku tečnosti u organizmu. Tijelo pokušava održati ravnotežu, pa zadržava tečnost, što dovodi do osjećaja težine, nadutosti i otoka.
Istovremeno, višak natrija opterećuje bubrege i krvne sudove, utiče na krvni pritisak i ubrzava rad srca, pa se pravi uzrok često pogrešno pripisuje drugim navikama.
Tijelo pokušava održati ravnotežu, pa zadržava tečnost, što dovodi do osjećaja težine, nadutosti i otoka.
Kako vratiti prirodan ukus hrani
Kada se smanji upotreba industrijskih dodataka, nepce se postupno prilagođava i prirodni ukusi dolaze do izražaja. Domaći začini, sveže bilje i lagano kuhani bujoni mogu u potpunosti zameniti gotove mješavine.
Već nakon kratkog vremena, obroci postaju lakši, a organizam rasterećeniji.
Sljedeći put, dobro obratite pažnju na sastav proizvoda koje kupujete.
