”O Čapljini i njenoj ljepoti ima dosta dosjetki, a jednu od njih o Čapljincima su poklonili Mostarci: Kada se preko mosta uđe u Čapljinu ona liči na Chicago, a kada se uđe u Čapljinu – Čapljina k’o Čapljina”.
Jedna je to od izjava Čapljinaca u dokumentarcu iz osamdesetih godina o našem gradu, jednom od najljepših i najzelenijih u tadašnjoj državi.
”Čapljina se u klimatskom pogledu odlikuje nizom specifičnosti. Nalazi se na 10 metara ndmorske visine sa srednjom godišnjom temperaturom od 14,6 stupnjeva Celzijevih. I Mostar i Ljubuski i Stolac imaju nešto veće vrijednosti srednjih godišnjih temperatura, ali su u Čapljini za razliku od svih navedenih mjesta prisutne najmanje temperaturne razlike između siječnja kao najhladnijeg mjeseca i srpnja kao najtoplijeg mjeseca u godini, što je dokaz da Čapljina stoji pod najizrazitijim utjecajem jadranske klime”, ističe drugi Čapljinac u dokumentarcu.
Jedan od liječnika u tadašnjem Domu zdravlja Čapljina ističe: ”Studirajući u Beogradu bio sam u prilici da drugima objašnjavam odakle sam i gdje se nalazi Čapljina. To sam objašnjavao ovako: Kad je fin sunčan dan spusti se visak pravo sa sunca i dole ispod nalazi se Čapljina”.
”Ovako o Čapljini govore Čapljinci. Ali mi ih u godišnjeodmorskoj trci rijetko čujemo jer kad prolazimo pored Čapljine mislimo samo o tome kako nam je do mora ostalo nešto više od pola sata.
Međutim može vam se dogodii da ste putujući slučajno prešli čapljinski most koji se pružio preko zelenih obala Neretve kao ruka prijatelja i onda vidjevši neočekivani sklad i ljepotu ulica i zgrada, brojne nasade mediteranskog bilja i uredno njegovane ružičnjake, čiji vas miris susreće na svakom koraku, odlučili da ipak ostanete malo duže u ovom gradu”.
