Udruga dragovoljaca i veterana HVO u HNŽ obratila se javnosti pismom, koje su dostavili Čapljinskom portalu, a koje u nastavku prenosimo u cijelosti.
”Svjedoci smo u protekla otprilike dva mjeseca vanredne situacije izazvane korona virusom u čitavom svijetu pa i kod nas. Čega smo se sve nagledali i naslušali, a poanta svega kad sve saberemo je ulijevanje i održavanje straha, kako opravdanog jer ne znamo mnogo o virusu i posljedicama koje izaziva, tako i neopravdanog, umjetnog, napumpanog i medijski stvorenog.
Polako zaboravljamo histeriju potrage za maskama, rukavicama iako se ispostavilo da i nisu neka zaštita, punjenje kolica po trgovinama brašnom, wc papirom i ostalim potrepštinama, pa socijalna distanca. svakodnevno praćenje mjera, povlačenje istih od kriznih stožera, Izvještaja o broju zaraženih, umrlih po županijama, po gradovima pa prognoze raznih stručnjaka i „stručnjaka“ teorija zavjere i ostalih teorija.
Sponzorirani članak
Božićni spektakl: Dalmatino donosi ''Božić bijeli'' u Čapljinu!
Bogu hvala izgleda da to lagano prolazi i da se život vraća u normalu, ali „plašenje“ se i dalje nastavlja sad od ekonomskih posljedica, globalne krize, gubitka radnih mjesta.
Naslovnice raznih medija ovih dana „vrište“ o psihičkim posljedicama koje je izazvala kriza pa tako čujemo za pojmove tjeskobe, stresa, anksioznosti, depresivnosti, posttraumatskog stresnog poremećaja, osjećaja straha, nesanice.
Nama braniteljima je ovo, nažalost, sve poznato, o ovim psihičkim posljedicama mi sve znamo i živimo sa njima već više od dvadeset i pet godina, netko u većoj, netko u manjoj mjeri i one nisu od korona krize.
Nažalost, sustavnom propagandom velike većine medija i raznih nevladinih organizacija kojima je prioritet borba za prava drugih i drugačijih, prava životinja, pasa lutalica, leptira s jednim krilom mi smo postali neka ,,privilegirana kasta, teret društva, opterećenje za proračun” tako nas se često percipira.
E sad svi vi koji niste prošli strahote rata iz raznih razloga zamislite kako je četiri godine biti u neizvjesnosti i strahu da ćeš danas poginut, kako je strašno kad ti svakodnevno ginu prijatelji, kako je čekati svaku ispaljenu granatu sa druge strane hoće li te ubit i koga će ubit, pa kao životinja imati osjećaj po zvuku hoće li pasti blizu ili malo dalje, pa svakodnevni strah za roditelje, djecu gdje su i jesu li živi, a nema mobitela da se čuješ sa njima i tako četiri godine.
Bilo nas je strah naravno, ali smo izdržali i pobijedili i još se borimo i još nas udaraju. Zadnji udarac smo primili od predsjednika Republike Hrvatske legalno i legitimno izabranog od hrvatskih birača (nama drugi izaberu člana Predsjedništva već treći put i nikom ništa) koji je napustio obljetnicu vojno redarstvene akcije Bljesak i to radi jedne majice, s jednim natpisom i bio bi vjerodostojan da je i devedeset treće godine napustio Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske zato što su neki ljudi nosili iste majice sa istim natpisom i kao vojno sposoban prijavio se u postrojbe Hrvatske vojske.
Mogao je ostati do kraja i kao predsjednik odati počast sudionicima veličanstvene vojne akcije, a poslije svega pozvati „institucije da rade svoj posao“ po ustaljenoj praksi, ali izborna je godina i ovo je početak predizborne kampanje u kojoj ništa nije sveto, a pogotovo branitelji jer oni su svakako „privilegirana kasta i teret društva“ bez obzira na posttraumatski stresni poremećaj, depresivnost, nesanicu, nepravdu izazvanu ratom, a ne korona virusom.
