Ponos i bogatstvo svakog grada su njegovi sportaši, posebno ako su u tome uspješni. Oni zaslužuju veliku podršku i pažnju, kako lokalnih vlasti tako i svih nas što je svakom sportašu od velikog značaja.
Rukometaš Saša Ćosić dolazi upravo iz Čapljine, a svoju karijeru nastavio je u Bundesligi gdje igra za njemački klub TV Hüttenberg.
U razgovoru s Ćosićem doznali smo odakle ljubav baš prema tom sportu te kakav se to rukomet igra u Njemačkoj.
Sponzorirani članak
Veliki shopping dan u Corner Parku: Popusti, nagrade i pokloni za sve posjetitelje!
Kada ste počeli trenirati rukomet?
”Rukomet sam počeo ozbiljno trenirati prije nepunih 10 godina, sada već davne 2008. godine. Prve rukometne korake napravio sam u Hrvatskom rukometnom klubu ”Čapljina”, gdje sam igrao dosta dugo”.
Odakle se rodila ljubav baš prema tom sportu?
”Na nagovor školskog prijatelja otišao sam na prvi trening, jer upravo u tom trenutku rasla je popularnost rukometa zbog prvenstva koje se igralo u Hrvatskoj 2009. godine. Svom prijatelju sada jedino mogu zahvaliti što me nagovorio da dođem trenirati jer sam ustrajao u tom naumu i došao gdje sam oduvijek htio biti”.
Tko vas je naučio prvim i osnovnim koracima u rukometu?
‘‘Moj prvi trener bio je Dragan Suton, trenerski unikat, koji me naučio sve što se rukometa tiče. Naravno, čovjek uči dok je živ i stiče nova znanja, ali osnovnu podlogu mi je prenio Suton, te ga ovim putem želim puno pozdraviti”.
Koliko dugo ste igrali za HRK ”Čapljina”?
”Za Čapljinu sam igrao od prvih rukometnih koraka pa sve do sezone 2015./2016., nakon čega sam se, zajedno sa svojom obitelji preselio u Njemačku.”
Jeste li nastavili pratiti stanje u svom matičnom klubu kao i u samoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine?
”Naravno, u tom klubu sam odrastao, kako u životnom tako i u sportskom smislu. Tu sam igrao pred domaćom publikom, doživio uspone i padove, stekao doživotna prijateljstva sa svojim bivšim suigračima i uvijek ću biti uz taj klub. Što se tiče Lige FBiH, kao i cjelokupnog BiH rukometa zbog premalog broja sredstava (novca i sponzora) kvaliteta rukometa je dosta niska. Igrači koji imalo vrijede odlaze trbuhom za kruhom, ali nadam se pozitivnim pomacima u skorije vrijeme jer dolaze nove generacije na naše parkete.”
Je li Vam teško pao odlazak u Njemačku?
”Odlazak mi je dosta teško pao jer se nije lako naviknuti na totalno drukčiji način života od ovog dolje kojeg sam živio u Hercegovini. Ali moram istaknuti od kad sam prije četiri godine bio na probnom treningu u Njemačkoj, jedina želja bila mi je doći ovamo i igrati u njihovim ligama. Uvjeti koje ovdje jedan sportaš ima su skoro pa nevjerojatni, tako da osim šire obitelji i užeg kruga prijatelja, ne žalim što sam otišao i mislim da nisam pogriješio.”
Kako ste se snašli u drugoj zemlji?
‘‘Došao sam ovdje bez nekih posebnih planova, nisam znao hoću li nastaviti sa rukometom jer nisam imao klub, ali kao što sam već naveo, dolazio sam na probne treninge prije. Sada sam kontaktirao trenere, omogućili su mi par treninga, zadovoljio sam, uzeli su me i ostalo je nekako došlo smo od sebe jer su mi pružili sve potrebno za razvoj i napredovanje te vjeruju u mene. Posebno moj trener Alois Mraz koji je stranac kao i ja i razumije moju situaciju, ali i svi ostali u klubu i oko kluba. Sada sam tu neka vrsta senzacije, već imam par nadimaka zbog svoje borbenosti i zalaganja, ali čvrsto stojim na zemlji jer sve to može za sekundu nestati.”
Kakav se rukomet igra u Njemačkoj?
”Ovdje se igra zaista brz, moderan i jak rukomet. Nije bitno koliko golova postižeš, nego kako se braniš, a u modernom rukometu, ako nema čvrste odbrane nema ni rezultata. Puno se priča na terenu, treneri ne sjednu gotovo čitavu utakmicu i one rezultatski nebitne utakmice pune su naboja.”
Može li se u Njemačkoj živjeti od rukometa?
”Sve ovisi od lige i stanja u kojoj se klub nalazi. Primanja nisu kao u nogometnom svijetu, ali živjeti se može. Također, može se igrati i u nižim ligama i uz to raditi posao usklađen sa rukometnim potrebama.”
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
‘‘Jako mnogo treninga, haha. U jeku sezone ujutro trčanje, malo odmora do poslijepodne, onda teretana pa sat i pol treninga ili dva sata trening pa opet trčanje.”
Kako se jedan klub u Bundesligi priprema za utakmicu?
”Na početku radnog tjedna najavi se utakmica koja dolazi za predstojeći vikend, opisuje se protivnik, ukazuje se na karakteristike i top igrače da se pokrene razmišljanje. Zatim tijekom tjedna osim tjelesne pripreme, priprema se odbrana i napad temeljna na igri protivnika. Dan uoči utakmice, odlazimo u takozvanu šok sobu u kojoj gledamo snimke utakmica naših protivnika i analiziramo sve što smo radili kroz tjedan. Na dan utakmice u zraku se osjeti naboj, dva sata prije ekipa se okuplja, odrađuju se posljednje pripreme pred zagrijavanje, dvorana se pomalo puni, a ostalo se već zna.’‘
Za kraj našeg razgovora, neki savjet za sve mlađe naraštaje koji su odlučili trenirati rukomet?
”Moj rukometni put je tek počeo, tako da nemam ni ja nešto puno iskustva. Osim puno volje, truda, rada, zalaganja i odricanja, želim da upamte jedno, kad se budu penjali stepenicama uspjeha neka pozdrave sve koje budu sreli, jer ih mogu sresti kada budu silazili.”
