Nadbiskup Hoser: Međugorje je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta

2093

Papa Franjo imenovao je na svetkovinu Tijelova msgr. Henryka Hosera, umirovljenog nadbiskupa Varšave-Prage u Poljskoj, apostolskim vizititatorom za Međugorje na neodređeno vrijeme i ad nutum Santae Sedis – na raspolaganju Svetoj Stolici.

Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko pozdravio je ovu Papinu odluku:

– Dosadašnjega posebnog izaslanika Svete Stolice za Međugorje nadbiskupa Henryka Hosera, sada imenovanoga apostolskog vizitatora s posebnom ulogom i ovlastima, dočekujemo s istim poštovanjem i odanošću. Spada na imenovanoga nadbiskupa, autoritetom i vlašću poslanja, davati sva razjašnjenja oko misije koju mu je povjerio Sveti Otac – ističe provincijal Šteko.

Ovaj Papin potez pozdravio je i međugorski župnik fra Marinko Šakota.

Ovo je ustvari druga faza Hoserove misije u Međugorju. U prvoj fazi doznao je nešto više o pastoralnoj situaciji u ovoj župi. Nadbiskup Hoser bi, kako sada stvari stoje, trebao dovršiti konačno izvješće Katoličke crkve o Međugorju.

Inače, međugorska župa, za koju se od 1981. godine vežu natprirodni događaji, odnosno ukazanja Gospe Kraljice Mira, ovim činom izravno se podredila upravi Svete Stolice i na taj način “izvukla” se iz ovlasti Mostarske biskupije, čiji su biskupi, bivši Pavao Žanić i sadašnji Ratko Perić, ustrajno negirali bilo kakva nadnaravna događanja u ovom hercegovačkom mjestu.

Smatra se kako je do sada Međugorje pohodilo oko 45 milijuna hodočasnika i vidjelo ovaj rijetki u svijetu fenomen masovnih ispovijedi. Ono što posebno zanima Svetu Stolicu jest pastoralna skrb, u čemu Međugorje, bez obzira na nepriznata ukazanja, pokazuje pozitivne rezultate: zabilježen je izniman broj ispovijedi, pričesti, obraćenja, duhovnih zvanja…

U tom je smislu i nova služba nadbiskupa Hosera pastoralnog karaktera i nastavak prethodne kada je bio imenovan posebnim Papinim izaslanikom i izvjestiteljem o stanju u Međugorju. Očito je njegovo izvješće donekle izmijenilo i stav pape Franje o međugorskom fenomenu.

K tome, Papa ni tri godine nakon zaključenja rada posljednjeg vatikanskog povjerenstva koja se bavilo Međugorjem nije javno izrekao svoje stajalište. Prijatelji Međugorja priželjkivali su upravo scenarij koji je nedavno iznio poznati vatikanist Andrea Tornielli navodeći kako je Povjerenstvo predložilo Papi da ukine zabranu organiziranih hodočašća, prelazak župe pod izravan nadzor Svete Stolice te proglašenje pontifikalnog svetišta, što bi ustvari bio pastoralni korak prema duhovnoj skrbi za milijune hodočasnika koji ondje pristižu, bez zadiranja u složena pitanja autentičnosti ukazanja koja, po svemu sudeći, neće ni biti razmatrana za života vidjelaca.

Nadbiskup Hoser Papi će iznositi ocjene stanja i predlagati rješenja kako bi se osigurala čvrsta i trajna pratnja župne zajednice i hodočasnika.

Biskup Perić, koji je nedavno u Međugorju podijelio sakrament krizme, po prvi put nakon puno godina nije došao na svetkovinu Tijelova, nego pet dana ranije, te po prvi put nije s propovjedaonice kritizirao međugorska ukazanja kao što je ranije običavao. Valjda se pred mirovinu i umorio od svega toga.

Nadbiskup Hoser, po prethodnom zvanju liječnik, dio svoje crkvene karijere radio je u vatikanskoj diplomaciji, a apostolski vizitator bio je tijekom istraživanja ukazanja u Ruandi, koja se često uspoređuju s međugorskima, a Crkva ih je (djelomično) priznala 2001. godine.

Gospa se u Ruandi ukazala pet mjeseci prije nego u Međugorju, a nakon njezina ukazanja uslijedio je rat gotovo u istom razdoblju kao i u BiH, u kojem je stradalo oko milijun ljudi. Tijekom 1982. i 1983. godine Gospa se ukazala više puta pred šestoro vidjelaca (nisu sva priznata), ukazanja su trajala od 1981. do 1989. godine, a Gospa je pozivala na obraćenje, post, pokoru i molitvu, slično kao i u Međugorju.

Nadbiskup Hoser – koji bi u Međugorje trebao stići vrlo brzo, već početkom srpnja, te djelovati potpuno samostalno i o svemu izvještavati Papu po osobnom nahođenju – nazvao je Međugorje “proročkim i karizmatičnim mjestom molitve za mir u svijetu koje postaje jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta!”

– Svake godine Međugorje pohodi dva do dva i pol milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta. To je posebno, karizmatično mjesto. Činjenica da Međugorje posjećuje toliko vjernika koji su bez ikakve sumnje duhovno obogaćeni nešto je što treba imati na umu. Pastoralni zahtjevi na ovom mjestu su ogromni i riječ je o velikom izazovu za mene, no vjerujem kako će me Poljska u ovoj misiji podržati svojim molitvama – kazao je nadbiskup Hoser i istaknuo kako je izbor Poljaka za misiju u sveopćoj Crkvi u ovo vrijeme vrlo važan.

– U Poljskoj imamo vrlo jaku marijansku pobožnost; Gospa je kraljica Poljske. Ova pobožnost Poljaka također se može učvrstiti u Međugorju – naglasio je Hoser.

Govorio je i o konkretnim pastoralnim potrebama Međugorja, među najvažnijima je povećanje broja ispovjednika, posebno na stranim jezicima, ali i poboljšavanje skromne infrastrukture.

– Međugorje je fenomen masovnih ispovijedi, ima 50 ispovjedaonica i to još uvijek nije dovoljno. K tome, moramo osigurati veći liturgijski prostor. Ondje postoji mala župna crkva, ništa više. Nedostaje mjesto bogoslužja. Postoji također potreba za proširenjem mogućnosti hodočasničkog smještaja, mali hoteli kojim upravljaju mještani su još uvijek neadekvatni – objasnio je i dodao kako njegova misija ne uključuje procjenu istinitosti ukazanja.

To je sažetak onoga što su uglavnom prenijeli mediji govoreći o ovom za Međugorje važnom događaju. Slanjem varšavskog biskupa Henryka Hosera u Međugorje papa Franjo je poslao jasnu i snažnu poruku svijetu.

Hoser je rođen u Varšavi 27. studenoga 1942. godine i ima 75 godina. Studirao je medicinu na Sveučilištu u Varšavi i vršio je istraživanja u anatomiji na odjelima na ovom sveučilištu te je kao liječnik onda ušao u bolnicu u Ziebice. Išao je na postdiplomski studij za tropsku medicinu u Parizu i ubrzo nakon toga je otišao kao misionar 1975. godine u Ruandu, gdje su, kako je poznato, bila poznata marijanska ukazanja u Kibeu, koje biskup dobro poznaje.

Henryk Hoser je jaki pobornik kršćanske obitelji i veliki je protivnik pobačaja, tableta za pobačaj i umjetne oplodnje.

– Ja ću se ograničiti na pastoralni nauk i stoga ne mogu odgovarati na pitanja o istinitosti Međugorja – istaknuo je nadbiskup i dodao da što se tiče plodova vjere, Međugorje se ne može zanijekati. Plodovi vjere su, po njemu, pozitivni.

U prvoj fazi boravka u Međugorju u crkvi sv. Jakova pred mnoštvom vjernika misno slavlje predslavio je mons. Heryk Hoser, tada je bio na dužnosti posebnog Papina izaslanika za Međugorje. Na početku misnog slavlja prigodne riječi dobrodošlice Papinu izaslaniku Hoseru uputio je međugorski župnik, fra Marinko Šakota kazavši:

“Moje riječi su malene da izraze sve što osjećam još od 11. veljače ove godine, od blagdana Gospe Lurdske, kada je naš dragi papa Franjo Vas imenovao svojim osobnim izaslanikom za Međugorje. Mislim da isto osjećaju ne samo ja nego i svi fratri i časne sestre franjevke u ovoj župi, svi župljani ove župe i svi hodočasnici koji su sada ovdje i diljem svijeta: tu milost koja se izlijeva na nas i tu radost koja izvire iz naših srdaca da smo upravo mi dočekali da nakon 36 godina velikih Božjih milosti u ovoj župi i preko ove župe po cijelom svijetu k nama dođete iz nama drage i bliske sestre Poljske, Vi, nadbiskup Varšave-Praga, Henrik Hoser! Vi, čovjek otvorena i široka srca koji umije slušati i razumjeti što se ovdje u župi Međugorje i preko Međugorja u svijetu događa. Tolike su se milosti i molitve ovdje izlile! Tolike suze! Tolika su srca pojedinaca i obitelji doživjela obraćenja, a potom i pomirenje nakon što su iskusili milosrdnu Božju ljubav u molitvi krunice, u euharistiji, ispovijedi, klanjanju Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, molitvi pred križem, u postu – u župnoj crkvi, na Podbrdu i Križevcu. U tolikim se srcima otopio led i raskinuli se lanci robovanja grijehu, mržnji i ovisnostima u iskustvu Božje ljubavi i blage prisutnosti naše drage Gospe! Klica svećeničkog i redovničkog zvanja rodila se ovdje u stotinama ljudi iz cijelog svijeta! Tisuće molitvenih skupina diljem svijeta inspirirane su duhovnošću koju su primile u ovoj župi. Svjedoci smo kako se Crkva obnavlja i živi ovdje u Međugorju i preko Međugorja gdje se okuplja u molitvi oko Majke Marije kao nekoć apostoli na Duhove. Hvala Vam, poštovani i dragi nadbiskupe Henriče Hoseru, što ste odlučili doći u Međugorje i s nama sada slaviti svetu euharistiju – susret otvorena i radosna srca s našim Gospodinom, Isusom Kristom, koji je cilj i smisao svega što se u Međugorju događa.”

U nadahnutoj homiliji tijekom misnog slavla nadbiskup Hoser je istaknuo da je došao u Međugorje kao Papin izaslanik potaknuti i ohrabriti vjernike te da je najveće čudo Međugorja sakrament sv. ispovijedi.

– Pobožnost Međugorja je dopuštena. To nije zabranjeno i ne treba se odvijati u tajnosti – potvrdio je nadbiskup Henryk Hoser iz Varšave nekoliko mjeseci nakon što ga je papa Franjo poslao u Međugorje da procijeni stanje pastoralne skrbi koja se pruža tisućama hodočasnika koji svake godine tamo dolaze, a ne da utvrdi istinitost ukazanja.

Prethodno, službene crkvene skupine nisu mogle organizirati hodočašća, ali su vjernici mogli hodočastiti samostalno ili preko drugih organizacija. Sada se, naime, otvara pitanje o dopuštenju službenog organiziranja hodočašća.

– Danas biskupije i druge institucije mogu organizirati službena hodočašća. To više nije problem – objasnio je nadbiskup te je dodao da je “papa Franjo nedavno zamolio albanskog kardinala da da svoj blagoslov vjernicima koji su bili prisutni u Međugorju.

– Divim se radu koji franjevci ondje obavljaju – izvijestio je poljski nadbiskup. – S relativno malim timom, ima ih svega desetak, pružaju toplu dobrodošlicu svim hodočasnicima. Svakog ljeta organiziraju Festival mladih. Ove godine bilo je 50.000 mladih iz cijelog svijeta s više od 700 svećenika. Ljudi se masovno ispovijedaju. Imaju 50-ak ispovjedaonica, no ni one nisu dovoljne. To su vrlo osobne ispovijedi – rekao je.

– Ovo je fenomen, a vjerodostojnost ovog mjesta potvrđuje velika količina dobrotvornih organizacija koje postoje oko svetišta te veliki napor koji se ulaže na razini kršćanskog odgoja. Svake godine se organiziraju konferencije s različitim svrhama te za različitu publiku (svećenici, liječnici, roditelji, mladi, parovi…).

– Odredba Biskupske konferencije u nekadašnjoj Jugoslaviji, koja je prije Balkanskog rata savjetovala protiv hodočašća u Međugorju koje su organizirali biskupi, više nije relevantna – kazao je nadbiskup.

Postoje i drugi slučajevi mjesta ukazanja, poput Kibeha u Ruandi gdje je biskup pristao dopustiti štovanje, ali je i nastavio istraživanje za priznanje ukazanja. Nadbiskup je rekao da je zaključak Povjerenstva o istrazi ukazanja u Međugorju, koje je Benedikt XVI. povjerio kardinalu Camillu Ruiniju, povoljan za kulturu hodočašćenja u Međugorje.

– Za mene je dirljivo to što su se svi vidioci okrenuli obiteljskom životu – istaknuo je nadbiskup.

– U današnje vrijeme obitelj je od velike važnosti. Svi imaju obitelj. Oni koji su tada bili tinejdžeri, danas su već bake i djedovi. Prošlo je 37 godina! No, ovu odluku morat će donijeti Papa. Dosje je sada u Državnom tajništvu. Vjerujem da će konačna odluka biti donesena – zaključio je nadbiskup 
Hoser.