Na redakcijski mail Čapljinskog portala stigla je još jedna pjesma o koroni.
Ovaj Čapljinac u pjesmi je izrazio svoje misli i osjećaje o trenutnom stanju pandemije koja vlada cijelim svijetom i zbog koje su uvedene posebne mjere.
Sjedim na klupi pored moje rijeke
Zajedno sa dragom gledam u dubinu
Razmišljam o svemu, pa sam sebi kažem
Ja mrzim koronu i ovu sudbinu
Ni cvrkut ptica nije kao nekad
Neretva ne teče veselo k’o prije
Prolaznici rijetki zamišljeno šute
Ni moja se draga k’o nekad ne smije
Jesmo li možda potrošili ljubav
Je li ovo kazna ili dar sa neba
Zgazišmo li ljudi i nadu i vjeru
Smijemo li reći, ovako nam treba
Rastrgani misli, s nemirom u duši
U daljini čujemo ne’ko tiho zvono
Oni što ostanu i pronađu vjeru
Možda će da kažu, hvala ti korono.
Pjesmu je napisao Z. B. iz Čapljine i ovim putem mu zahvaljujemo što je svoju pjesmu podijelio s nama.
