“Uštede” loženjem ugljena plaćaju se lijekovima, 25% smrti prouzroči zagađenje

410

Visoka razina zagađenja zraka, ograničeni kapaciteti za upravljanje vodama i upravljanje otpadom, uključujući ilegalna odlagališta otpada, nekontrolirana gradnja, industrijsko zagađenje i drugi okolišni problemi zajedno kombiniraju se tako da BiH ima jedan od najgorih učinaka u pogledu zaštite okoliša u Europi.

Prema podacima Europske agencije za okoliš, više od četvrtine smrtnih slučajeva u BiH može se pripisati okolišnim čimbenicima, što je najviši postotak u Europi, izjavio je nedavno zamjenik šefa Misije OESS-a u BiH Dmitry Iordanidi. – Svjetska banka nedavno je procijenila da samo zagađenje zraka sitnim lebdećim česticama (PM 2,5) prouzroči 3300 preranih smrti u BiH svake godine i gubitak više od osam posto BDP-a.

Neadekvatan fokus na okoliš na najvišim razinama donošenja političkih odluka, nedostatak stručnog znanja o okolišnom pravu i ograničena razina svijesti javnosti o negativnom utjecaju degradacije okoliša zajedno predstavljaju prepreku pozitivnim promjenama u ovoj oblasti – smatra Iordanidi.

Tlo u kojemu uzgajamo hranu i zemljišta na kojima gradimo domove možda su zagađeni različitim onečišćujućim tvarima, od teških metala do organskih onečišćujućih tvari i mikroplastike. Štetne tvari široko su rasprostranjene i nakupljaju se u zemlji i tlima. Nužno je smanjiti zagađenje zemljišta da se ne bismo suočili s velikim posljedicama.

Zagađivači zemljišta mogu biti čvrsti, tekući ili plinoviti. Oni pogoršavaju kvalitetu i sadržaj minerala u tlu i ometaju biološki balans organizama u zemljištu. Uzroci zagađenja zemljišta uključuju i povećanje urbanizacije, domaćeg otpada, industrijskog otpada i neprikladnih poljoprivrednih aktivnosti.

Smanjenjem ili eliminiranjem otpada i njegova izvora i zamjenom netoksičnih opcija za opasne tvari možemo smanjiti zagađenje zemljišta na četiri jednostavna načina.

Prvo je smanjenje kemijskog gnojiva i pesticida. Biljke zahtijevaju nutrijente u zemljištu poput dušika, fosfora i kalcija za razvoj i rast, a budući da su one najčešće na udaru glodavaca, kukaca i bakterija, farmeri koriste pesticide kako bi ih zaštitili.

Korištenje umjetnog gnojiva i pesticida dovodi do drugih problema jer sastojci koji se nalaze u umjetnom gnojivu mogu ugroziti okružje i stvoriti zdravstveni rizik kad su preparati korišteni dulje vrijeme i u pogrešnim proporcijama.

Kako bi spriječili ove posljedice, farmeri trebaju koristiti kompostirano i biognojivo.

Drugo je tretiranje čvrstog otpada. Odlaganje čvrstog otpada poput kućnog i industrijskih materijala na zemlju povećava razinu toksičnosti i opasnih tvari u zemljištu. Otpad također mijenja kemijska i biološka svojstva zemljišta, poput alkalne razine.

Treće – pošumljavanje. Vegetacija šuma i livada vezuje zemlju da i dalje ostane netaknuta i zdrava. Konstrukcije, sječa šuma i rudarstvo, s druge strane, ostavljaju zemljište ogoljenim i izlažu ga zagađivačima. Vraćanjem šuma i sadnjom što više drveća zaštitit ćemo zemljište od poplava i erozije, a također poboljšati plodnost zemljišta i povećati bioraznolikost. I četvrto – oporavak ili recikliranje materijala.

Kako biste smanjili zagađenje zemljišta čvrstim otpadom, možete ponovno iskoristiti materijale poput plastičnih vrećica, stakla i tkanina u svom domu umjesto izbacivanja. Recikliranjem ćete smanjiti količinu čvrstog otpada koje završi na deponijima i pridonijeti očuvanju prirodnih izvora.

Građani moraju biti svjesni da ono što “uštede” loženjem ugljena platit će za nekoliko godina kupnjom lijekova za kardiovaskularne, respiratorne ili maligne bolesti, koje nastaju upravo kao posljedica zagađenog zraka.

Poljoprivreda nam je potrebna radi uzgajanja hrane, no neke neodržive poljoprivredne prakse i dalje zagađuju tlo. Gnojiva djeluju tako što nadoknađuju taj manjak unosom dodatnih hranjivih tvari.

Nažalost, biljke često ne apsorbiraju sve pa višak koji se u početku nalazi u tlu prije ili kasnije završi u jezerima i rijekama.

Jednom kada uđe u vodu, višak dušika često dovodi do prekomjernog rasta biljaka i algi, čija razgradnja može ozbiljno smanjiti razine kisika u vodi te tako naštetiti životinjskim i biljnim vrstama u tom ekosustavu.

Bakar se već desetljećima upotrebljava kao fungicid u vinogradima i voćnjacima. Istraživanje je pokazalo kako su koncentracije bakra u vinogradima tri puta veće od prosjeka u europskim tlima.

Bakar se dodaje i u hranu za životinje, a unosi se u okoliš kada se gnojivo raspoređuje po zemljištima.