U vremenu korizme – puta odricanja i obraćenja, svoje životno svjedočanstvo Čapljinkama i Čapljincima predstavio je Goran Ćurković iz Međugorja.
Pred punim kinom ”Mogorjelo” Goran je ispričao svoju potresnu životnu priču.
Rođen u Splitu, kao i mnogi današnji mladi odlazi u teški svijet droge i alkohola, koji ostavlja kako fizičke, tako i one duhovne rane i posljedice.
Sponzorirani članak
Duga-tehna zapošljava voditelja proizvodnje - ovo su uvjeti i ponuda!
Nakon dolaska u Međugorje, u zajednicu Cenacolo, Goranov život se u potpunosti mijenja i njegovo svjedočanstvo izlaska iz okova droge je jedno od najpregledanijih na medijskim platformama.
Na sebi svojstven način ispričao je zanimljivu životnu priču, gdje se posebno obratio mladima mladima.
”Ulica i ljudi su me ubijali. Pravog prijatelja nisam imao, a i djevojka s kojom sam bio napustila me jer sam bio nula kao osoba. Mislio sam da je volim najviše na svijetu, ali prodao bi je odmah za jednu crticu heroina. I on se počela sa mnom drogirati. Ostao sam kao pas i stotinu puta sam poželio umrijeti. Rezao sam vene, uzimao prekomjerne doze heroina, alkohola i tableta, padao u komu i po nekoliko dana, ali Bog me jednostavno nije htio.
Bio sam egoista, pokvaren do srži i izgubio sam sve ono dobro što sam imao u sebi. Izgubio sam svaku nadu u život i sve je bilo mračno i grozno hladno. Svako malo imao sam problema s policijom i zatvorom. Na kraju završavam u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa, gdje provodim dvije i pol godine.
Tu sam proživljavao svašta. Vezan u luđačku košulju za krevet, utučen i bolestan u glavi i tijelu, molio sam Boga da umrem jer nisam imao nikakve nade za bolji život. S obitelji nemam nikakvih odnosa, a čujem da su me se odrekli. Svaki put kad se savjest u meni probudi gušim je tabletama koje uzimam i otimam drugim bolesnicima”, samo je dio Goranove ispovijesti ispričane u Čapljini.
Naveo je kako nismo ni svjesni koliko droge ima oko nas, kako u Čapljini, tako i u cijeloj Hercegovini, i regiji te kako je ona lako dostupna mladima.
