FOTO | U Čapljini zapaljene svijeće za ubijenu djecu Viteza

3230

Brutalno ubojstvo osmero djece granatom koju su ispalili pripadnici vojske Armije BiH na dječje igralište u Vitezu 10. lipnja 1993. godine obilježeno je i u Čapljini.

Mladi hrvatski aktivisti tako su u srijedu, 10. lipnja u 20:00 sati u brojnim gradovima BiH  te u Republici Hrvatskoj zapalili osam bijelih svijeća u sjećanje na jedan od najstrašnijih događaja u Domovinskom ratu.

Paljenje svijeća u Čapljini organizirao je Gradski odbor Mladeži HDZ BiH Čapljina.

Cilj im je, kažu, pokazati da ubijena djeca nisu zaboravljena i da još ima onih koji se bore za istinu.

”Mjesec lipanj uvijek nas prvo vrati u 1992. godinu, prisjećajući se veličanstvene akcije Lipanjske zore, gdje su naši branitelji udruženim snagama praktički za 19 dana potukli agresora i odlobodili okupirane dijelove, te zauzeli dolinu Neretve. Nažalost ne mal broj njih junački su položili svoje živote za domovinu, kako u ovoj tako i u akcijama koje su slijedile. I tu nam se svima mješaju osjećaji. Osjećaji tuge i ponosa jer su naši sunarodnjaci hrabro, pa i pod cijenu života, branili i obranili svoje ognjište.

Nažalost večeras smo se skupili odati počast stradaloj djeci u Vitezu, u lipnju 1993.godine. Danas se obilježa 29 godina od stradanja njih osmero. Dakle to su bila djeca u dobi od 9 do 15 godina, koja su se jednostavno igrala na košarkaškom igralištu, i ni slutili nisu šta slijedi. Pripadnici armije BiH ispalili su granatu samo 2 metra od mjesta gdje je u tom trenu bilo četrnestero maloljetnika.

Nažalost 8 ih je preminulo, a 6 je teže ranjeno. Važno je napomenuti da za ovaj stravičan zločin nikad nitko nije odgovarao. Večeras u Čapljini simbolično gori 8 bijelih svijeća, za 8 anđela koji su prerano završili svoj ovozemaljski put. Njihovim obiteljima poručujemo da ćemo ih se svake godine sjetiti na ovaj dan, te da se nadamo da će oni koji su za ovo odgovorni, za to i odgovarati”, rekao je za Čapljinski portal predsjednik GO Mladeži HDZ BiH Čapljina Stanko Marić.

Tog kobnog 10. lipnja petero je djece poginulo je na mjestu, a troje je naknadno umrlo od posljedica, u bolnici. Ostala djeca dobila su trajnu tjelesnu invalidnost.

Živote su izgubili: Boris Antičević (1983.), Dražen Čečura (1978.), Sanja Garić, (1975.), njezin brat Milan Garić (1981.), Velimir Grebenar (1981.), njegova sestra Augustina Grebenar (1984.), Sanja Križanović (1978.) i Dragan Ramljak (1978.)

Još tragičnije je što je tada bio potpisan sporazum o prestanku sukoba između sukobljenih strana.

Dan ranije su general Milivoj Petković (načelnik Glavnog stožera HVO) i general Rasim Delić (načelnik Glavnog stožera Armije BiH) u Kiseljaku sastavili sporazum o prestanku sukoba između sukobljenih strana. Taj je sporazum je proširen i potpisan sljedeći dan kada i stupa na snagu.

Prema Članku 1., koji je nosio naziv Prestanak neprijateljstva, dogovoreno je da: Počevši od 14:00 sati 10. lipnja 1993. godine, uspostavit će se apsolutni prekid vatre (op. a.) i zamrzavanje vojnih aktivnosti, uključujući vojne pokrete, raspoređivanje snaga i daljnju fortifikaciju.

Međutim, istoga dana, u 20:45 sati, iz područja pod nadzorom ABiH, Šljivičice i Kruščice, ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm, koja je pala u Podgradinu, jedno od naselja Viteza, i napravila spomenuti zločin i tragediju.