Proizvodnja bijelog luka nije ni malo jednostavna, već se radi o zahtjevnoj proizvodnji koja iziskuje puno pažnje, a najvažnija je blagovremenost svih koraka kada uzgajate bijeli luk.
Takvog je stava i Vukašin Ivanović iz Kule, koji iza sebe ima četiri godine staža u proizvodnji bijelog luka.
Prije nego što je posadio prvi čen, obišao je i pola regije kako bi na terenu sagledao najbitnije momente u ovoj proizvodnji, međutim, sa tih putovanja se vratio sa spoznajom da je riječ o znanosti i da svaki proizvođač ima neku svoju teoriju.
Tada je shvatio da je iskustvo bogatstvo, te se veoma temeljno posvetio uzgoju bijelog luka na svom obiteljskom imanju.
“Učio sam na svojim greškama, ali sam se zakleo da ću svoju proizvodnju dovesti do savršenstva, i u trećoj godini sam to dokazao i prinosom i kvalitetom. Ali, moram da naglasim, nije lako, puno je detalja o kojima se mora voditi računa. Bijeli luk je osjetljiva biljka, pa onaj tko se boji rada, neka ne radi luk”, kaže Vukašin za portal agrosaveti.rs
Kvalitetno sjeme bijelog luka temelj uspjeha
Za one koji se ipak ne boje rada, u ovoj priči Vukašin će nam izdvojiti nekoliko najvažnijih segmenata u proizvodnji bijelog luka.
Naravno, priprema zemljišta i prihrana su prvi detalji, pa analizu zemljišta izdvaja kao obavezan korak.
“Znamo da bijeli luk izvuče iz zemlje puno azota, kalija, fosfora, pa bez analize vi ne znate što vašoj zemlji treba dati. Inače, bijeli luk ne voli stajska đubriva, pa je bolje pribjeći mineralnim, namjenskim.
Na osnovu analize, ja sam prihranio sa 6:12:24. Jako je važno da sjeme bijelog luka bude kvalitetno i na to se mora staviti akcenat. Mi smo sadili u optimalnom roku, točnije 11. listopada, pa evo sada u siječnju on izgleda odlično, ima 4-5 pera. Ne preferiram gustu sadnju. Išao sam u redu, čen od čena od 10 do 15 centimetara, a red od reda 40 centimetara, da bih mogao sa špartačem da prođem”, pojašnjava.
U veljači slijedi prihrana bijelog luka
Prihrana bijelog luka se ne smije zanemariti, te će Vukašin u veljači mjesecu luku dati prije svega azot.
“Mi sve radimo ručno, pa ćemo sa ručnom sijačicom proći sa obje strane reda, kako bi luk adekvatno usvojio đubrivo. Azot mu je sada najpotrebniji, kasnije kalij. Nakon prihrane, kada se proljetne tempertaure ustale, kreću i prvi problemi, a to su lukova muha, plemenjača, rđa, trulež. Mora se reagirati na vrijeme. A kada radim te tretmane, uradim i prihranu preko lista”, dodaje.
Što se borbe protiv korova tiče, Vukašin je radio tretman poslije sadnje, a prije nicanja.
Ističe da bijeli luk ne voli vodu, ali u travnju i svibnju, ako je proljeće sušno, poželjno je izvršiti navodnjavanje.
Kada se vadi bijeli luk?
Bitno u proizvodnji bijelog luka je i kako odrediti momenat vađenja. To je važno i zbog kvaliteta, ali i čuvanja bijelog luka.
“Luk vadimo krajem lipnja, početkom srpnja, a tada su temperature visoke. Može vrlo lako doći do prezrijevanja luka, on se prosto rascvjeta. Glavica izgubi vezu sa trskom, glavica dobije zrak i taj luk je osuđen na propast, ne može izdržati ni mjesec dana, a ne, dočekati novu godinu u skladištu. Zato je važno izabrati pravi moment za vađenje. Ja to radim kada oko 60% listova onako svene, to je moje iskustvo”, ističe Vukašin.
Čuvanje bijelog luka
Kaže da je proizvodnja luka zapravo jedna “spora priča”, jer ga sadite u listopadu, vadite na ljeto, a prodajete i tijekom sljedeće godine. Zato je adekvatno skladištenje također važan moment.
“Bijeli luk se čuva recimo kao suho meso, mora imati zraka, mora biti na provjetrenom mjestu. Luk je jako zahtjevan. O svemu se mora voditi računa. Džabe sve uradite kako treba na njivi, ako pogrešite tijekom čuvanja”, ističe naš sugovornik.
Kvalitet ima cijenu
Dosta se pričalo o perspektivi u proizvodnji bijelog luka, a nesporno je da uvoz kvari tu sliku, međutim, kvalitetan domaći bijeli luk ima svoje tržište.
“Kvalitet sam određuje vaše mjesto na tržištu. Naš bijeli luk ima bolju aromu, vole ga mesne industrije. Glavica mora biti krupna, mora imati od 10-12 čenova, mora biti bijel, bez fleka, itd.
Ja nisam htio da odstupim od svoje cijene, jer sam zaista imao kvalitet. Bez obzira na to što sam sa cijenom bio usamljen, sve sam prodao. Mislim da kvalitet uvijek nađe kupca. Da, uvoz ga ubija, ali znamo da taj kineski ne može da se usporedi sa domaćim bijelim lukom”, dodaje Vukašin.
