Stariji vrtlari sigurno će se sjetiti čuvarkuće s krovova svojih kuća gdje su ih sadili kao neku vrstu srećonoše i čuvarice od udara groma.
I danas se one još mogu vidjeti na ponekoj staroj kući, bez obzira na to je li riječ o kontinentalnoj ili primorskoj Hrvatskoj.
Žive na tim krovovima gotovo bez trunčice tla, kao da rastu iz kamena. Ako padne kiša, dobit će vodu, a ako ne padne, trpjet će sušu i koristiti vodu iz svojih zaliha.
Čuvarkuće čuvaju vodu u listovima
Čuvarkuće su mesnatice, odnosno sukulenti, pa vodu čuvaju u zadebljalim listovima. Zbog toga nikada ne trpe od nedostatka vode, ali, čini se, ni od viška.
Naime, ove biljke jednako dobro podnose i mnogo kiše i snijeg. Jedini problem mogu biti “mokre noge”, odnosno zadržavanje vode u području korijena.
Čuvarkuće (Sempervivum sp.) prirodno rastu na području čitavog Mediterana, ali i na Kavkazu.
Poznato je 40-ak različitih vrsta, ali i više od 3000 različitih kultivara i hibrida. Zbog svoje popularnosti i jednostavna križanja vole ih i mnogi vrtlari amateri koji čekaju da biljka procvate kako bi obavili umjetno oprašivanje i stvorili novi hibrid.
Čuvarkuće u puno boja i nijansi
Zahvaljujući tome danas je teško i razlikovati tolike nebrojene čuvarkuće, jer se pojavljuju u mnogo različitih boja i nijansi.
Ipak, svima je zajednička nevjerojatna izdržljivost, posebno kada je u pitanju voda. Stoga su upravo ove biljke idealne za zaboravne i one koji mnogo putuju.
Odlično će podnijeti i sušu i hladnoću, no ne i toplinu toplih stanova i kuća. Sempervivumi obavezno moraju živjeti na otvorenom bez obzira na to je li riječ o krovu, vrtu ili ukrasnim posudama.
Uzgoj u ukrasnim posudama
Uzgajamo li čuvarkuće u ukrasnim posudama, dobro je znati kakav im supstrat najbolje odgovara, a kakav bi im mogao čak i štetiti. Budući da su veoma izdržljive, logično je zaključiti i da su skromnih zahtjeva u svakom smislu, pa tako i u pogledu potrebe za hranjivima. Zato će najbolje uspjeti u pjeskovitom, propusnom supstratu bez mnogo hranjiva.
Kako bismo im osigurali maksimum, obavezno ih trebamo smjestiti na sunce. Posebno je to važno tijekom zimskih mjeseci kada dani ionako traju kraće. U svakom slučaju, ako smo osigurali sve što im je potrebno, čuvarkuće će rasti sretno i nakon nekoliko godina čak i procvjetati.
Eliksir zdravlja: Svako jutro prije kave pojedite list čuvarkuće
Da im nije dobro na mjestu na koje ste ih postavili, primijetit ćete po tome što mijenjaju oblik, izdužuju se. To znači da nemaju dovoljno svjetlosti i da im trebate promijeniti poziciju.
Ljeti trebaju češće zalijevanje nego tijekom godine, no pazite da se između dva zalijevanja zemlja osuši. Ako ih previše zalijevate, listovi će biti mekani, posvjetlit će i požutjeti.
Tradicija uzgoja čuvarkuća
Tradicija uzgoja čuvarkuće na krovovima seoskih kuća, staja i drvarnica kao zaštita od gromova, potječe iz 9. st. Pučka medicina srednjeg vijeka rabila ju je za liječenja bolesti kože i uha.
Osim za te tegobe oblog od svježeg soka rabimo za rane koje krvare i za rane uzrokovane djelovanjem kiseline.
Od svježeg soka možemo napraviti i tinkturu. Mast od čuvarkuće rabimo za liječenje oteklina, nagnječenih mjesta na tijelu, rana, rana od udarca, sunčanih pjega, ta raznih kožnih nečistoća lica i tijela.
Izvor: Rama-Prozor.info
