Kada nije bilo ljekarni u svakom selu, niti doktora zaa svaki bol, narod se okretao prirodi. A među svim ljekovitim biljkama, posebno mesto zauzimalo je – cvijeće.
Ne samo kao ukras, već kao lijek, melem i molitva. Što je mirisalo, to je liječilo.
Neven – cvet sunca i isceljenja
„Gdje neven nikne, tu rana zacijeli.“ Bake su ga stavljale u mast za opekotine, puklu kožu i rane. Suhi cvijet se kuhao u masti od svinjske mastii i mazalo na sve – od žuljeva do hemeroida. Nevenov čaj pije se protiv upala i grčeva.
Ljubičica – za srce i dušu
„Ako ti je srce nemirno – stavi ljubičicu pod jastuk.“ Ljubičica je simbol smirenosti. Kuhala se kao čaj protiv kašlja, a utihnula bi i dječji plač ako se stavi malo sirupa od ljubičice u vodu. Njenim mirisom se ‘liječila tuga’.
Ruža – za grlo i ljubav
Slatko od ruže nije samo za dušu, već i za grlo – naročito kod djece. Vodica od ruže korištena je za umivanje lica „da ne bude blijedo i bez radosti“. Ružine latice sušene su za zimu, kao čaj „za srce, ljepotu i žensku snagu“.
Zova – narodni antibiotik
„Zova ti čisti tijelo kao što kiša pere nebo.“ Čaj od cvijeta zove pije se protiv prehlade, gripa, bronhitisa. U narodu se vjerovalo da kad zova procvjeta, ne smije se ulaziti u kuću bez da se bar malo dodirne – zaštita od zla.
Majčina dušica – kad dijete nije dobro
„Samo da mi zaspe na dušici.“ Ovaj mirisni cvijet bio je lijek za sve: dječji stomačić, ženske muke, umor i strahove. Kupke od majčine dušice pravljene su kad dijete neće da spava, kad je nemirno ili „kad je netko bacio pogled“.
Cvjetovi u kupkama i umivanjima
U našim krajevima ostojali su rituali gdje se u vodu za umivanje stavljaju ruža, neven, ljubičica, bosiljak i perunika. Time se „ispiralo zlo, čuvao lik i dozivala radost“.
Što su nam ostavile u amanet naše bake?
- Cvjetovi se brali rano, dok rosa nije spala
- Nikad se nisu čupali s korijenom, „da ne uvene i zdravlje“
- Svako cvijeće ima „svoju priliku“: jedno za tjelesno, drugo za duševno
Izvor: etnosrb.rs
