U Gradskom kulturnom središtu Metković u ponedjeljak, 29. rujna, održat će se večer sjećanja na književnika Vladimira Pavlovića u prigodi 90. obljetnice rođenja.
U programu će sudjelovati dr. sc. Marina Kljajo-Radić, dipl. iur. Anita Martinac i Marija Tomić Veraja, profesorica.
One će će govoriti o najznačajnijim djelima književnika Vladimira Pavlovića s interpretacijom stihova i ulomaka.
Sponzorirani članak
FOTO | Gala otvaranje slastičarnice Lanola: Novo slatko odredište osvojilo cijeli grad!
Večer sjećanja na pjesnika iz Trebižata održat će se s početkom u 19:00 sati.
Organizatori ovog događaja su: Ogranak Matice hrvatske u Metkoviću i suorganizator Južnohrvatski ogranak Društva hrvatskih književnika.
Ovim putem najavljuju zanimljivu večer kojom će se iskazati zahvalnost ovom velikom književniku.
O književniku:
Vladimir Pavlović (Trebižat, 29. rujna 1935. – Zagreb, 7. prosinca 1996.), bio je suvremeni hrvatski pjesnik iz Hercegovine.
Osim pjesama, pisao je eseje, putopise, pripovjednu prozu i dramske tekstove. Pisao je publicističke radove s područja kulturnih i političkih zbivanja.
U rodnom Trebižatu je završio pučku školu. Niže razrede gimnazije pohađao je u Mostaru i Čapljini, a Srednju poljodjelsku školu u Čapljini.
Nakon toga je diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Mostaru 1958. Potom je kratko radio kao nastavnik hrvatskog jezika i književnosti u Čitluku, a poslije toga je tridesetak godina radio kao nastavnik hrvatskog jezika u Kuli Norinskoj.
Većinu života je živio i radio u Metkoviću i njegovoj okolici. Od 9. lipnja 1991. do 7. kolovoza 1995. bio je predsjednik Matice hrvatske Metković.
Pred kraj života obavljao je posao ravnatelja Gradskog kulturnog središta u Metkoviću.
Godine 1996. izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, a na toj funkciji ga zatječe i smrt.
Preminuo je 7. prosinca 1996. u Zagrebu. Pokopan je na groblju u Trebižatu.
Djela:
Riječi, 1955., Elegija o kralju, 1966., Vrijeme vatre, 1968., Zamak u pljusku, 1972., Grivna, 1977., Zemlja zebnje, 1981., Korablja, 1984., Izabrane pjesme, 1984., Arka od Narone, 1985., Tmica, 1990., Mirta, 1990., Stigma, 1990., Geneza-retska plavet, 1992., Gral, 1994. Kad su se koze smicale, 1994., Topot mrtvih konja, 1994., Requiem za uzaludne mrtvace, 1996., U Mayer-lingu, jedne zime, 1996., Getsemanska ura, 1997., Posmrtno mu je objavljena zbirka pjesničkih proza i zapisa Ožiljci, ranjeni krajobrazi, 2001.
Zastupljen je u antologiji hrvatskih pjesnika Skupljena baština priređivača prof. dr. Stijepe Mijovića Kočana. Za djelo Gral je 1995. dobio književnu nagradu Tin Ujević.
Jedan je od sedmorice supotpisnika Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku od 28. siječnja 1971. godine.
Uvijek je svojim osobnim i profesionalnim angažmanom pomagao Trebižatu i Društvu «Seljačkoj slozi».
Mišlju je, riječju i djelom bio pravi Trebižaćanin, stekavši neizmjernu zahvalnost rodnog kraja.
Danas čapljinska Osnovna škola i područna škola u Trebižatu nosi njegovo.
