Ružmarin, mirisna mediteranska biljka koju često koristimo u kuhinji, sve češće se spominje kao saveznik zdravlja mozga. To potvrđuju i nova istraživanja.
Nova studija sugerira da bi ova biljka mogla poboljšati pamćenje, smanjiti anksioznost, pa čak i imati zaštitnu ulogu u razvoju Alzheimerove bolesti.
Iako ga najčešće povezujemo s pečenim krumpirom ili mesom, ružmarin ima dugu povijest upotrebe u tradicionalnoj medicini. Danas znanost potvrđuje ono što se stoljećima pretpostavljalo – ova biljka ima mnogo šire djelovanje od samog poboljšanja okusa hrane.
Od antike do laboratorija
Veza između ružmarina i pamćenja nije nova. Još u staroj Grčkoj i Rimu studenti su ga koristili za bolju koncentraciju i lakše pamćenje gradiva. Suvremena istraživanja pokazuju da u tome možda ima istine: u jednoj studiji ispitanici izloženi mirisu ružmarina imali su bolje rezultate u zadacima pamćenja nego oni u neutralnom okruženju.
Kako djeluje na mozak? Prije svega, može poboljšati cirkulaciju, uključujući i protok krvi u mozgu, što poboljšava dotok kisika i hranjivih tvari. Također može imati umirujući efekt – neke studije pokazuju da njegov miris smanjuje anksioznost i poboljšava san, što neizravno utječe na koncentraciju i pamćenje.
Jedno od ključnih jedinjenja, 1,8-cineol, može usporiti razgradnju acetilkolina, neurotransmitera važnog za učenje i pamćenje. Na taj način ružmarin može pomoći očuvanju kognitivnih funkcija, posebno s godinama.
Nova otkrića
Ružmarin je bogat antioksidansima koji štite moždane stanice od oksidativnog stresa, jednog od glavnih uzroka kognitivnog pada. Posebno se ističe karnozinska kiselina, snažno protuupalno jedinjenje.
Znnastvenici su prethodno razvili njegovu stabilniju verziju nazvanu diAcCA. U pretkliničkim studijama ovo jedinjenje poboljšalo je pamćenje, povećalo broj sinapsi (veza između moždanih stanica) i smanjilo razine proteina povezanih s Alzheimerovom bolešću, poput amiloid beta i tau proteina.
Zanimljivo je da se diAcCA aktivira samo u upaljenim dijelovima mozga, što bi moglo smanjiti nuspojave. Studije na životinjama do sada nisu pokazale toksičnost, a rezultati daju nadu za buduća klinička ispitivanja na ljudima, prenosi Raport.
Šira upotreba
Ružmarin ne djeluje samo na mozak. Tradicionalno se koristi za probavne smetnje, nadutost i upale. Spojevi poput ružmarinske i ursolne kiseline imaju protuupalna svojstva u cijelom organizmu.
Također može pomoći koži – istraživanja pokazuju potencijal u ublažavanju akni i ekcema, dok karnozinska kiselina može djelovati anti-age i štititi kožu od UV oštećenja. Eterično ulje ružmarina ima i antimikrobna svojstva te se proučava u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.
Za većinu ljudi ružmarin je siguran u uobičajenim količinama kroz hranu, čajeve ili aromaterapiju. Međutim, koncentrirani ekstrakti i velike doze mogu izazvati neželjene efekte, uključujući mučninu ili, rijetko, napadaje kod osoba s epilepsijom.
Također se ne preporučuju visoke doze trudnicama jer može stimulirati kontrakcije maternice. Može stupiti u interakcije s određenim lijekovima, pa je savjetovanje s liječnikom preporučljivo prije korištenja suplemenata.
Ružmarin je, čini se, mnogo više od običnog začina. S korijenima u tradiciji i sve jačom znanstvenom podrškom, mogao bi igrati važnu ulogu u budućim terapijama za Alzheimerovu bolest i druge neurološke poremećaje.
