Povodom Svjetskog dana učitelja, koji se obilježava 5. listopada, razgovarali smo s učiteljicom Manuelom Vlahić o jednom od najvažnijih, ali i najodgovornijih poziva u društvu – obrazovanju i odgoju djece.
U vremenu u kojem se svijet, tehnologija i način na koji djeca odrastaju mijenjaju gotovo iz dana u dan, mijenja se i uloga učitelja.
Ona danas podrazumijeva mnogo više od prenošenja znanja. Učitelj je osoba koja prepoznaje potencijal, ohrabruje, usmjerava, razvija znatiželju i nerijetko ostaje u sjećanju učenika mnogo godina nakon što napuste školske klupe.
S Manuelom Vlahić razgovarali smo o tome što danas znači biti učiteljica, koliko su se djeca i obrazovanje promijenili, s kojim se izazovima učitelji svakodnevno susreću, ali i o onim trenucima zbog kojih ovaj poziv, unatoč svim izazovima, ostaje poseban.
Povodom Dana učitelja donosimo razgovor o školi iz perspektive osobe koja je svakodnevno ondje gdje obrazovanje zapravo počinje – pred učenicima.
ČA::portal: Kada usporedite svoje prve godine rada u učionici s današnjim vremenom, koliko su se djeca promijenila – njihove navike, interesi, odnos prema školi i autoritetu učitelja?
Manuela:Ne mogu reći da se nešto značajno promijenilo, djeca su uvijek djeca iskrena, vesela i zaigrana. Njima nije problem komunicirati,reći svoje mišljenje, pitati za savjet ili prepričati neki događaj iz igre.
Možda se promijenio pristup nekim informacijama. Medijska pismenost u tome igra važnu ulogu. Djeca poštuju svoje učitelje, ali trebaju povratnu informaciju što je ispravno a što ne, kako se ponašati u razrednoj zajednici.
Naravno, to su djeca i nekada im se pravila trebaju ponoviti i više puta. Zato djeca trebaju razgovor s roditeljima ali i s učiteljima.
ČA::portal: Često čujemo da je današnjim generacijama teže zadržati pažnju. Primjećujete li to u učionici i koliko su mobiteli, društvene mreže i digitalni sadržaji promijenili način na koji djeca uče i razmišljaju?
Manuela: Učitelji u učionici u svakom trenutku znaju kako zadržati pažnju svojih učenika kako bi oni pozorno pratili sadržaje i bili u interakciji i sudjelovali u radu. Digitalni sadržaji samo mogu pomoći da učenici brže i kvalitetnije dolaze do željenih pojmova i zaključaka.
Mislim da savršen omjer korištenja mobitela i društvenih mreža, razgovor s roditeljima i učiteljima može pomoći djeci da ostanu uključeni u nastavni proces te nemaju poteškoće s usvajanjem gradiva i zadržavanjem pažnje.
ČA::portal: Što današnjoj djeci, prema Vašem iskustvu, najviše nedostaje – više discipline, samostalnosti, razgovora, igre, vremena s roditeljima ili možda nešto sasvim drugo?
Manuela: Smatram da termin „nedostaje“ nije ispravan, jer djecu vidim kao mala bića koja treba usmjeravati i savjetovati, mala bića kojima je potrebna podrška odraslih. Dijete iskreno komunicira, izražava vlastite želje, komunicira vlastita nezadovoljstva i traži pomoć odraslih.
Postizanje autonomije djece je težak zadatak te smatram kako veliku ulogu ima ispravna komunikacija među roditeljima i djecom, edukacija (kako djece, tako i njihovih roditelja i učitelja).
Dosljednost u izvršavanju zadataka i pravila također igra ključnu ulogu u postizanju samostalnosti. Dijete treba biti potpuno sigurno u podršku odraslih i o svakom problemu otvoreno razgovarati.
ČA::portal: Koliko se tijekom Vaše karijere promijenila uloga učitelja? Je li učitelj danas samo osoba koja prenosi znanje ili se od njega očekuje da istodobno bude pedagog, motivator, savjetnik i svojevrsna podrška cijeloj obitelji?
Manuela: Uloga učitelja uvijek ostaje ista. Naš je zadatak prenositi znanja, emocije, životna iskustva i savjete našim učenicima i njihovim roditeljima. Učitelji i nastavnici su osobe od povjerenja kojima roditelji mogu pristupiti u potrebi za iskrenim razgovorom.
Ne mogu reći da učitelji preuzimaju ulogu odgajatelja, pedagoga i savjetnika, ali smatram kako dobar učitelj treba posjedovati kvalitete kojima će zaslužiti povjerenje djece i roditelja.
ČA::portal: Roditelji imaju veliku ulogu u obrazovanju djeteta. Gdje je, po Vašem mišljenju, zdrava granica između uključenosti roditelja i pretjeranog uplitanja u školske obveze i odnose?
Manuela: Uloga roditelja je po meni velika i zahtjevna uloga. Roditelj je osoba koja odgaja i uči djecu kod kuće, dok su učitelji osobe od povjerenja koje prenose vlastito znanje djeci u njihovoj brizi.
Svojim učenicima volim reći: „Imate dvije obitelji, jedna je kod kuće koja ostaje s vama do kraja života, a druga je u školi koja vas sprema za život izvan nje“. Naravno, ne toliko „velikim riječima“.
Mišljenja sam da pravom i kvalitetnom komunikacijom učitelja i roditelja možemo postići taj balans. Ne trebamo zaboraviti da smo tu zbog naše djece i na prvom mjestu nam je njihovo znanje, uspjeh i najvažnije, njihova sreća.
ČA::portal: Ocjene su i dalje vrlo važne učenicima i roditeljima. Mislite li da im ponekad pridajemo preveliku važnost i koje biste osobine ili sposobnosti kod djeteta stavili ispred same petice u imeniku?
Manuela: Ocjene imaju veliku važnost, jer pridonose objektivnoj procjeni znanja djece. Međutim, ne možemo zanemariti činjenicu da djeca ne pokazuju isto znanje svaki dan.
Ponekad su djeca umorna, nakon par sati provedenih u školi dolazi do smanjenja pažnje i sl. Postoje različiti faktori koje trebamo uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja djece. Prema tome, ocjene su važne ali ne trebaju biti na prvom mjestu.
Svako dijete je drugačije, zahtijeva različit pristup i pokazuje različite kvalitete. Kao učiteljima bitna nam je želja za znanjem, dječja upornost, pristojnost u komuniciranju i ophođenju prema drugima, poštenje, one osnovne ljudske osobine.
ČA::portal: Kada govorimo konkretno o Čapljini, kakvom je smatrate sredinom za odrastanje i obrazovanje djece? Koje su njezine najveće prednosti, a gdje vidite prostor da kao lokalna zajednica napravimo više za djecu i mlade?
Manuela: Na ovo pitanje moram dati sentimentalan odgovor, jer je Čapljina grad u kojem sam ja odrasla i u kojem sam odgojila svoju djecu. Čapljina je grad koji nudi prelijep život, svi se poznaju, a djeca su uvijek sigurna. Iako, postoji mjesta za napredak.
Mladim roditeljima bih preporučila Čapljinu kao ugodan grad za život, gdje se djeca mogu igrati na ulicama, pohađati vrtiće, učiti u školama prilagođenim uzrastima i potrebama.
Osim za djecu Čapljina nudi i ugodnu atmosferu za roditelje, ali i stariju životnu dob.
ČA::portal: Susrećete generacije djece koje odrastaju upravo u Čapljini. Što Vam njihov odnos prema budućnosti govori – vide li svoju budućnost ovdje ili već u ranoj dobi razmišljaju o odlasku u veće gradove i druge zemlje?
Manuela: Kroz razgovor s roditeljima i s djecom stekla sam dojam da ljudi vole živjeti u Čapljini. Obitelji koje imaju sigurna primanja i stalni posao uglavnom su zadovoljni.
Naravno ima ljudi koji odlaze iz našeg grada tražeći posao i siguran život koji ovdje nisu mogli ostvariti. Razumijem ih, svi mi tražimo sigurno i sretno mjesto pod zvijezdama za svoje obitelji.
ČA::portal: Sigurno postoje učenici i situacije koje učitelj pamti desetljećima. Bez otkrivanja nečije privatnosti, postoji li trenutak iz Vaše karijere koji Vas je posebno podsjetio zašto ste izabrali ovaj poziv?
Manuela: Najveće zadovoljstvo i sreća svakog učitelja je kada sretne svoje učenike, sazna da su uspješni, sretni i zadovoljni. Kroz moj radni vijek susrela sam jako puno učenika i radila u velikom broju škola u našoj općini.
Svaki učenik i učenica su se urezali u moje pamćenje i zauzimaju posebno mjesto u srcu. Bila mi je posebna čast i sreća što sam ih mogla zvati svojim učenicima.
ČA::portal: Kada biste povodom Dana učitelja mogli poslati jednu poruku svojim sadašnjim i bivšim učenicima, njihovim roditeljima, ali i mladim ljudima koji danas razmišljaju o tome da postanu učitelji – što biste im poručili?
Manuela: Učiteljima širom svijeta želim Sretan dan učitelja. Biti učitelj je poziv, to mogu raditi samo osobe koje istinski vole djecu.
Svaki trenutak proveden s djecom je blagoslov i sreća. Biti dio nečijeg odrastanja je neprocjenjivo iskustvo.
Svakoj mladoj osobi koja se odluči slijediti ovaj poziv želim reći: „Budite ljudi, dobri, pošteni, dosljedni i strpljivi. Biti učitelj je na ponos vašoj obitelji i cijeloj zajednici“.
