U Izbičnu kraj Širokog Brijega živi čovjek kojemu ni stoti rođendan nije bio razlog da odloži alat. Bono Pavković svaki dan zida suhozid u svome vrtu, a do njega dolazi automobilom.
Bonaventura Pavković rođen je 14. veljače 1926. godine.
Ustaje oko 5 sati, u vrtu radi do podneva, a nakon ručka se vraća oko 16 ili 17 sati. Od kuće do vrta vozi oko 700 metara, a vozački ispit položio je tek sa 72 godine, i to iz prve.
Sponzorirani članak
JUR PROM d.o.o. raspisao natječaj za Product managera - traže se 3 izvršitelja
Oba oka je operirao pa danas čita bez naočala. Na pitanje odakle mu tolika snaga, odgovorio je kratko:
Tajne dugovječnosti, kaže, nema, a životnu filozofiju sažeo je u jednu rečenicu, ispričao je u razgovoru za Glas Hercegovine:
Podaj Bogu Božje, sirotinji svoje, a sebi svoje. I nema problema.
Deset godina u Švicarskoj
Kroz život se bavio poljoprivredom, nosio je duhan u Bosnu, a deset godina radio je u Švicarskoj, odakle se vratio 1981. godine.
Zidati je naučio izmalena od oca, a poslije je gradio kuće i zidove po vrtovima. Zid koji sada obnavlja morao je pomaknuti nakon što je proširena cesta iznad njegova vrta.
Prisjetio se i Izbična iz mladosti, kada se zimi jeo krumpir, kukuruz se dovozio iz Ljubuškog, a ovce su se skupno gonile na planinu. Danas stoke u selu gotovo da nema, a ni njegovih vršnjaka više nema.
Bolje sam nego s lošim društvom
Udovac je i desetljećima živi sam, od svoje mirovine, ne ovisi ni o kome.
Ponovnu ženidbu je, priznaje, razmatrao, ali nije mogao pronaći ženu između 65 i 70 godina koja zna voziti.
Danas o tome ima jasan stav: Bolje ti je uvijek sam nego sa lošim drugom.
Zdravlje ga, kaže, dobro služi, a pomaže si čajevima od trava, od kojih neke rastu na Vranu.
Dogodine u vrtu namjerava posaditi grah, ako ga zdravlje posluži, jer, kako kaže, nitko ne zna što nosi noć, a što nosi dan.
