Tradicionalna proslava Prvog svibnja u Bosni i Hercegovini ove će godine biti znatno skuplja zbog kontinuiranog rasta cijena mesa.
Dok cijene teletine i junetine dosežu rekordne razine, udruge potrošača upozoravaju na izostanak reakcije javnosti.
Uoči prvosvibanjskih blagdana u Bosni i Hercegovini svake se godine ponavlja sličan trend, pojačana potražnja za mesom i roštiljskim proizvodima. To utječe i na kretanje cijena na tržištu.
Sponzorirani članak
PREMIER zapošljava u Čapljini i Stocu: Postani dio tima najveće i najbolje kladionice u BiH
Kako se Prvi svibnja tradicionalno obilježava druženjima u prirodi i pripremom roštilja, mesnice i trgovački lanci bilježe veći promet.
Cijene mesa u BiH već su dulje pod utjecajem rasta troškova stočne hrane, energenata i transporta, pa se uoči blagdana često primijeti i blago sezonsko poskupljenje, iako ono nije jednako izraženo u svim gradovima i trgovinama.
Junetina jeftinija
Roštilj će ove godine za mnoge biti luksuz jer, kako doznaje Raport.ba, u jednoj poznatoj mesnici u Sarajevu, kilogram teletine bez kosti košta 30 KM, dok je cijena ćevapa i pljeskavica po kilogramu 21 marku.
U bh. entitetu RS cijena teletine poskupjela je za 2–3 KM u proteklih nekoliko dana, a mesari to opravdavaju poskupljenjem energenata.
U Banja Luci cijena je telećega buta 37 KM.
Junetina je nešto jeftinija, pa kilogram s kostima košta 19 KM, dok je juneći but 26 maraka.
Bago: građani se ne bune
Za samo tri godine teletina je u BiH poskupjela u prosjeku za oko 10 KM, a junetina do 8 KM.
Predsjednik Udruge potrošača “Futura” iz Mostara Marin Bago kaže da poskupljenja i cijene ne bi gledao kroz prizmu blagdana.
Ključ blagdana je da se ljudi druže, a uvijek se može naći malo hrane za taj dan. Ako ćemo gledati samo po trošenju, svaki je dan nezgodan i neugodan. Što se tiče stanja, građani se ne bune. Kao građani ništa ne poduzimamo kako bismo izrazili svoje nezadovoljstvo, brige i potrebe.
To je realnost, žalimo se na cijene i težak život, ali ne prosvjedujemo niti se žalimo onima kojima bismo trebali. Ne provodimo nikakve aktivnosti kako bi nam bilo bolje. To je surova realnost, previše smo pasivni i iz te se pasivnosti ništa pozitivno neće roditi za nas, kaže Bago.
Želja za druženjem i tradicijom ostaje ista, ali su mogućnosti sve ograničenije zbog rasta cijena. Dugoročno, kontinuirani rast cijena i izostanak konkretnoga društvenog odgovora na takva kretanja otvaraju pitanje koliko će građani još moći balansirati između očuvanja tradicije i svakodnevne ekonomske realnosti.
