U organizaciji Društva za promociju kulturnog stvaralaštva MLAZ-Počitelj, u subotu, 25. kolovoza, održan je multimedijalni događaj “Noć Admirala Mahića”.
U ovogodišnjoj počiteljskoj noći posvećenoj Admiralu Mahiću, iskrenom prijatelju, pjesniku i književniku, publika je imala priliku vidjeti izložbu “Besmrtna serija tjelesne materije i nepredvidivih moždanih kretanja prouzrokovanih internet voajerizmom“ mlade umjetnice Maje Skenderović, izložbu dokumentarnih fotografija Erola Čolakovića Šehića, dokumentarni portretni film o Admiralu Mahiću “Posljednji boem” čiju režiju potpisuje Tomo Novosel, mladi slovenački pjesnik, scenarist i reditelj.
Kroz poetski i glazbeni performans dragih prijatelja i pjesnika (Šefik Daupović, Dino Porović, Tamara Čapelj, Rasim Zlatan Pršte, Marija Šuković, Anes Oručević,…) Počitelj se prijestio brojnih Admiralovih pjesama.
Sponzorirani članak
Najveći distributer alata u državi donosi proljetne sajamske popuste do 50%!
”U noći ispunjenoj glazbom i poezijom, prisjetili smo se i našeg dragog Dževada Ibrulja, prvog predsjednika Društva MLAZ-Počitelj, koji je nažalost preminuo u svibnju ove godine”, dodali su organizatori.
Admiral Mahić rođen je 1948. godine u Banja Luci. Završio je tehničku školu, a potom bio izvanredno upisan na Filozofski fakultet u Sarajevu, ali je pred rat napustio studij. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Objavio je zbirke poezije Ljubavna inspiracija, Epilepsija cvjetova, Atlasna imperija, Glasno zrim, Kameni stol, Zvono, Sahara, Vijavica iz pisaćeg stroja, Džajina loza, Treba biti priseban, Majčine ruže, Planinski vodoskok, Ljubavni red vožnje, Bacač pjesama. Poezija mu je prevođena na francuski, slovenački, njemački i engleski jezik. Pored poezije, objavljivao je i prozu, zabilješke s putovanja, drame, te niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Bio je jedan od osnivača PEN Centra BiH. Admiral Mahić je bio poznat u književnim i kulturnim krugovima kao vrsni interpretator svoje poezije i živio je životom istinskog boema.
Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu, gdje je i preminuo u rujnu 2015. godine.
Admiral Mahić
NJIH DVOJE, VJETAR I NOĆ
Njih dvoje, vjetar i noć –
U ležaljci na plaži
Ona pliva na leđima,
Poljubac traži poljubac…
On više nije ljubavnik
Na vilinskom konjicu –
Ali, iako načet od vlage,
Ljubi je kao drhtaj morski…
Točno pet do ponoći – zamračuju im se oči,
Dok gledaju plavog leptira
Pomahnitalog što je ušao
U praznu svjetlost
Točno iza ponoći – povuče ih za uveta
Letećeg tanjura zuj…
Ljubavi ste se prihvatili –
Zato ste i smrti mili…
Njih dvoje, vjetar i noć
Zagrljeni vraćaju se u grad bijeli
Koji ukida oleandre.
Oni imaju lijepa lica,
Dar od Svevišnjeg.
Godine će proći, godine, godine, godine, godine –
A njih dvoje, vjetar i noć
Nadživjeće sve.
