Ispred Spomen obilježja u Počitelju upriličen je središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima kojim se obilježava 27. obljetnica od briljantne vojno-oslobodilačke akcije hrvatskih snaga u kojoj je oslobođena lijeva obala rijeke Neretve od Mostara preko Čapljine do Stoca.
Središnjem skupu zahvale prethodila je misa za poginule branitelje održana na Ševaš brdu s početkom u 10.00 sati.
Kod spomen obilježja i ove godine položen je jedan vijenac u ime Hrvatskog narodnog sabora u BiH, iza kojega se okupio veliki broj političara, dužnosnika sa svih razina vlasti, branitelja, članova udruga, sugrađana, suboraca…
Sponzorirani članak
Velika akcija Hisense klima u Eltingu: Vrhunski uređaji, 5 godina garancije i osigurana montaža
Sudionici akcije ”Lipanjske zore” istaknuli su kako je upravo ovom akcijom potučen hercegovački korpus vojske Republike Srpske, deblokirani Čapljina i Metković te oslobođeni Stolac i istočni dio Mostara.
”Bez pobjede u operaciji Čagalj i Lipanjskim zorama došlo bi u pitanje oslobađanje cijelog juga Hrvatske od Neretve do Prevlake. 27 godina od Lipanjskih zora vidljivo je kako se Domovinski rat i njegove posljedice nalaze u raljama politike, međunarodne ali i one domaće Bosanske. Svjedoci smo agresivnog pokušaja da se kroz podizanje optužnica ratnim zapovjednicima i postrojbama, pojedini incidenti i negativni događaji, koji nažalost prate svaki rat, dovode u pitanje pozitivan, obrambeni i osloboditeljski karakter Domovinskog rata u BiH. Važno je njegovati i promicati spomen na istinite događaje iz Domovinskog rata jer je to temelj naše slobode i jednakopravnosti. Hrvatsko vijeće obrane bila je jedina legalna i legitimna vojna snaga na prostorima gdje je bilo ustrojeno kao i takvo Predsjedništvo BiH je zadužilo da zaštiti Hrvate, Bošnjake i ostale narode na tim područjima. Mi dragovoljci i veterani Domovinskog rata, sudionici spomenutih događaja nikada nećemo prihvatiti političke presude domaćih, stranih, pravosudnih institucija. Stavljanje biljega kolektivne krivnje na sve pripadnike HVO-a kao i zapovijedne odgovornosti našim zapovjednicima za djela koja nisu počinili. Treba govoriti i stalno ponavljati kako je krajnji cilj HVO-a bio potpuno jasan – stvoriti uvjete za opstanak i izgradnju institucija koje jamče sigurnost, prosperitet i nacionalnu ravnopravnost, kako Hrvatskog tako drugih naroda u BiH”, izjavio je Lazar Martinović, predsjednik Udruge nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a.
Samom osloboditeljskom operacijom HVO-a u Hercegovini stvoreni su preduvjeti za daljnja djelovanja hrvatske vojske do konačnog deblokiranja Dubrovnika i dubrovačkog primorja i u konačnici oslobađanja ukupnog teritorija juga RH koji je bio pod okupacijom više od godinu dana. Bez pobjede HVO-a u operaciji Čagalj dolazilo je u pitanje oslobađanje cijeloga juga Hrvatske od Neretve do Prevlake, a akon borbenih djelovanja, na ovom dijelu bojišta situacija se smiruje, te HVO utvrđuje dostignutu obrambenu crtu koja se pruža Podveležje – Dubravska visoravan – podnožje Hrguda – istočni prilazi Stocu.
”Već smo mogli čuti što se to dogodilo davne 1992. godine u operaciji Lipanjskih zora. To je samo segment Hrvatske povijesti, koja kada se izrealizira veoma se lako da zaključiti – puna borbe za svoj jezik, za svoju kulturu, za svoju vjeru odnosno za svoju opstojnost. Kroz našu povijest bilo je puno datuma, puno događaja gdje je Hrvatski čovjek podnio veliku žrtvu za svoj narod. I ovi događaji u lipnju 1992., oni su i cijeli Domovinski rat, 1992. / 1995. je primjer kako je Hrvatski čovjek podnosio žrtvu za svoj narod. Tog lipnja bili smo dosta neiskusni, dosta slabije naoružani ali imali smo ono nešto što je bilo najvažnije, a to je bilo Hrvatsko zajedništvo. To Hrvatsko zajedništvo se na najbolji mogući način ogledavalo kroz organiziranu vojnu silu hrvatskog naroda u BiH – HVO-a. Svi imamo onu istu, temeljnu i najvažniju boju, a to je ona naša crven bijeli plavi. Držeći se te boje, stavljajući ju na prvo mjesto imamo priliku na taj način reći hvala našim poginulim prijateljima, možemo pogledati u oči njihovim obiteljima, a u konačnici i mi koji smo bili sudionici tih događaja, možemo jedni drugima pogledati u oči. Dok je tako ne trebamo se brinuti za opstojnost Hrvata u BiH i neka to bude naša misao vodilja”, kazao je Smiljan Vidić, gradonačelnik grada Čapljine.
Njezinim smjerom u potpunosti je nastavljena crta bojišnice hrvatske vojske na južnom bojištu što je jamčilo sigurnost i otklanjalo opasnosti od napada neprijateljskih snaga u bok snaga hrvatske vojske. Srpske postrojbe povukle su se na vrhunce Veleži, Snježice, Hrguda i žegulje, odakle su topništvom napadale novooslobođeno područje.
”Na današnji dan prije 27. godina u ranu zoru postrojbe HVO-a su sa nestrpljenjem čekale zapovijed da se krene preko Neretve, a to su bile postrojbe HVO-a, ne Čapljinci, Čitlučani i Gruđani, nego postrojbe HVO-a, jedinstvene vojne sile hrvatskog naroda u BiH. Stupanj jedinstva je bio visok – svi su isto razmišljali i bili kao jedan. Znaju pojedinci reći kako je hrvatski vojnik bio neustrašiv. To nije točno. Bojali smo se i mi i imali smo mi straha, onog prirodnog ljudskog straha, znali smo što nas čeka s druge strane, odnosno ovdje gdje danas stojimo. U nama je, međutim, bio jedan još snažniji osjećaj, osjećaj odgovornosti prema obitelji, domu, svom narodu. Taj osjećaj je bio toliko jak da je jednostavno potisnuo onaj naš strah negdje daleko i krenulo se u akciju. Nažalost, prvog dana deset branitelja je izgubilo živote. Akcija je, imajući u vidu visok stupanj jedinstva i odgovornsti, prošla uspješno”, istaknuli su branitelji okupljeni u Počitelju.
