Svake godine, početkom ljeta, na portalima i u medijima možemo pronaći članke u kojima se preporučuju knjige koje biste trebali ili morali pročitati tijekom ljeta: pet klasika, pet krimića, pet novih naslova, pet dječjih knjiga…
Piše: Prof. Adriana Rajič
Vrijeme objave tih članaka nije slučajno jer ljudi statistički tad najviše čitaju. Tijekom srpnja i kolovoza ljudi su na godišnjem odmoru i imaju najviše slobodnog vremena, a plaža je idealno mjesto za čitanje. I ja sama, najviše naslova, koje čitam prvi put, pročitam tijekom ljeta.
Budući da sam profesorica hrvatskog jezika u srednjoj školi, veliki broj lektira čitam više puta tako da tijekom godine nemam previše vremena za čitanje novih naslova. Ne znam po kojem kriteriju bih sastavila popis knjiga koje biste trebali pročitati ovo ljeto jer i sama po portalima čitam o novitetima i onda ih tražim u našim knjižnicama. Neke nađem u knjižnici, a neke ne.
Sponzorirani članak
FOTO | Blackout Studio Čapljina – profesionalno zatamnjivanje auto stakala: Rezervirajte svoj termin i vozite s više udobnosti i stila
Popis knjiga, ili…?
Ne bih preporučila nešto što i sama nisam pročitala. Da napravim popis pet omiljenih lektira? Ili popis pet lektira koje niste pročitali, a trebali ste? Ili pet hrvatskih klasika? Pet suvremenih hrvatskih romana? Pet regionalnih romana? Pet svjetskih klasika?
Još dok sam studirala pravila sam popis knjiga koje želim pročitati. Na popisu je bilo svega – klasika, suvremene hrvatske književnosti, svjetskih bestselera, dječjih klasika… I za čas se skupilo oko 70 knjiga. Neki su naslovi još uvijek ostali nepročitani. Nije to znak da nisam čitala, već da se popis stalno mijenja i nadopunjava, ali i da sam čitala što sam stigla zaboravljajući na popis.
Pripremajući se za ovaj članak pretraživala sam statistiku i pronašla podatak iz 2023. godine koji kaže kako u Bosni i Hercegovini čita samo 30% populacije (ne uključujući učenike i studente) te da u prosjeku pročitaju deset knjiga godišnje, a meni su se javili s idejom da vam preporučim pet knjiga…
Što kaže statistika, koliko se gdje čita?
U Europskoj uniji prosječno čita 52% ljudi, ali su velike razlike među državama – Švicarska ima 85% čitatelja, a zadnja je Rumunjska u kojoj, kao i kod nas, samo 30% stanovništva čita. Pitam se kakva je statistika sad i u Europi i kod nas?
U srednjoj školi radim više od dvadeset godina i svjedočim činjenici kako mladi sve manje čitaju i sad bi nam statistika trebala biti još lošija.
To što mladi manje čitaju povlači sa sobom i posljedice. Ako se manje čita, onda se lošije i piše, rječnik je siromašniji i koncentracija, koju čitanje od nas zahtijeva, je slabija pa i učenje ili drugi poslovi idu teže.
Knjiga je danas postala neprijatelj broj jedan i svi je žele izbjeći, a pogotovo učenici. Nekada su svi čitali kratke sadržaje na različitim mrežnim stranicama koje su nudile pomoć u svladavanju lektirnih sadržaja, a danas slušaju kako im neki samoprozvani kraljevi prepričavaju lektire i učenici vjeruju svemu što im se ispriča…
Čitanje nije samo čitanje knjiga
Čitanje nije samo čitanje knjiga jer bez čitanja ne biste mogli ni skrolati po bespućima interneta. Čitanje nije moranje, čitanje je puno više. Čitanje pruža puno mogućnosti, a opet nekima i zadaje probleme jer možda imaju nedijagnosticiranu disleksiju i onda, iako bi možda željeli čitati, još u prvim razredima razviju odbojnost prema čitanju i postižu lošije rezultate u školi jer njihova različitost nije prepoznata.
Poteškoće u čitanju ne znače manjak inteligencije (disleksiju su imali: Albert Einstein, Ernest Hemingway, Agata Christie…), ali neotkrivene zadaju probleme djetetu i cijeloj obitelji (danas postoje fontovi prilagođeni disleksičarima) i knjigu stavljaju na vrh ljestvice omraženih stvari.
Naravno, ni tehnologija, unatoč činjenici da ljudi čitaju i na elektronskim čitačima, sa svim novitetima nije puno pomogla reputaciji knjige. Tehnologiji ni mladi ni stari ne mogu odoljeti.
Knjiga i čitanje nekada su bili privilegija bogatih ili povlaštenih osoba (nažalost, i danas je u nekim državama tako) i većina je bila nepismena, ali su htjeli naučiti pisati i čitati te imati knjigu jer joj je ona davala nadu u budućnost. Danas je većina, kad ima pristup knjigama i zna čitati, prestala cijeniti knjigu i čitanje kako to obično biva sa svim stvarima u životu.
Knjiga je „lijek“ za puno toga, osim ako nemate istu dijagnozu kao Don Quijote, pa i u borbi protiv skrolanja i ovisnosti o ekranima, te ću vama preporučiti da počnete čitati (ako ste u onih 70% koji ne pročitaju niti jednu knjigu godišnje), a pogotovo ako ste roditelj – prije mobitela ili tableta kupite djetetu slikovnicu (ili ga učlanite u gradsku knjižnicu) i počnite mu čitati jer se svaka ljubav razvija lakše od malih nogu pa tako i ljubav prema knjigama.
Kojih pet knjiga ću vam preporučiti?
Trik je u tome da vam neću preporučiti pet konkretnih naslova nego da izađete izvan svojih čitateljskih granica i pročitate:
- Knjigu koju ste nekad davno stavili na popis za čitanje
- Knjigu hrvatskog autora
- Knjigu bosanskohercegovačkog autora
- Knjigu nobelovca
- Knjigu koju ste dobili, a skuplja prašinu godinama
- Autobiografiju
- Ako volite ljubavne romane, dobar triler
- Ako volite trilere, dobar ljubavni roman
- Knjigu kojoj je radnja smještena u Čapljini
- Ako ste roditelj, knjigu koju čita vaše tinejdžer
- Ako ste tinejdžer, knjigu koja je vašim roditeljima bila cool kad su bili vaših godina
- Knjigu po kojoj je snimljen film ili serija prije gledanja istog
- Lektiru koji niste razumjeli kad ste je pročitali
- Lektiru koju niste pročitali u srednjoj školi, a rekli ste profesoru/profesorici da ste je pročitali…
Za kraj citirat ću velikoga Ivu Brešana:“… čitaj.. čitaj što više možeš, ali ništa što pročitaš ne uzimaj zdravo za gotovo, nego o svemu razmisli i zauzmi neki svoj stav.“
Želim vam dugo, toplo knjigama ispunjeno ljeto!
Piše: prof. Adriana Rajič
