Morska voda došla je do Počitelja, do čapljinske doline. Salinizacija nije više stvar pretpostavki, nego činjenica. Pokazuju to stalna mjerenja na bušotinama u Višićima i povremena u Gnjilištima, koje je prema tim mjerenjima, iako najsjeverniji dio Višićke kasete, najugroženije, što navodi na zaključak da je pojava plod više činitelja.
Tako je, praktički, uz Neum, Čapljina postala druga općina u BiH koja je, zahvaljujući slanoj vodi, dobila more, o čemu i ozbiljno, a i kroz šalu ovih dana pričaju žitelji. Koliko će ova-kva situacija potrajati i što će se dalje događati, može se tek nagađati.
Na bušotinama u Gnjilištima, elektroprovodivost vode kojom se mjeri razina saliniteta povremeno pokazuje ekstremne razine 3,0 – 3,5(?!)
Sponzorirani članak
PREMIER zapošljava u Čapljini i Stocu: Postani dio tima najveće i najbolje kladionice u BiH
U Višićima je situacija povoljnija, na bušotinama dubine 7 – 8 metara, elektroprovodivost je od 0,8 – 1,3. Za poljoprivrednu proizvodnju prihvatljivo je do 1,0. Dakle, ta morska voda je problem za poljoprivrednu proizvodnju.
Pretjerana eksploatacija
Među uzrocima koji se spominju, uz famozne Gornje horizonte, na prvom mjestu je pretjerana eksploatacija šljunka u prvim poratnim godinama. Preko noći pijesak iz Neretve vađen je na desetak različitih lokacija. Obnove nanosa kao u prijeratnim godinama nije bilo, jer su osamdesetih godina prošlog stoljeća, u srednjem toku Neretve, izgrađene hidroelektrane čije su brane zaustavile dotok materijala, pa se korito ukopavalo. Govoreći o problemu kojim se intenzivno bavi u zadnjih pet, šest godina Marijan Brajković, direktor Poljoprivredne zadruge “Matica” iz Višića s pedesetak kooperanata, proizvođača povrća u plastenicima, kaže:
“Trebalo bi hitno provesti znanstveno istraživanje, čiji će rezultati potvrditi naše teze i u zaključcima pokazati sve ono što mi u praksi vidimo. Došlo je do velike zaslanjenosti tla iz više razloga, što se posebno vidi na proizvodnji paprike.
Mi smo uradili što smo mogli”, nastavlja direktor Brajković, “u suradnji s UNDP i općinom Čapljina, proveli smo projekt mjerenja, izdali brošure, ljudima ukazali na problem i preporučili im kako ga kroz natapanje i gnojidbu mogu ublažiti. Na zaslanjivanje putem gnojiva možemo utjecati, a na za-slanjivanje od Neretve, ne možemo.
To je posljedica više činitelja od pretjeranog šljunčarenja, radova na projektu Gornji Horizonti na sjeveroistoku Hercegovine, gradnji hidroelektrana i brana na desnoj obali Neretve, smanjenju oborina u prvom redu snijega…
Zato kažem – da bi zaslanjivanje Višićke kazete trebalo pothitno znanstveno sagledati, a onda vući poteze.” Pojava salinizacije u delti Neretve, prisutna je dulji niz godina, međutim, slana voda doskora nije prodirala duboko u unutrašnjost, zadnjih petnaestak godina situacija se ubrzano mijenja.
“Standardnim mjerenjima koja se vrše, utvrđeno je da ono što je nekada bilo na mostu u Metkoviću sada imamo na mostu Tresana u Višićima. Morska voda u vidu slanog klina uvlači se kroz Neretvu, sve dublje, mjerenja su pokazala čak kod Počitelja! Na bušotinama u Višićima, konstantno bilježimo blagi porast saliniteta. Slana voda se kapilarnim putovima iz Neretve i kroz brda, probija u zemljište koje će, ako se ovako nastavi, postati nepodesno za poljoprivrednu proizvodnju”, zaključuje Brajković.
Posve neočekivano, tragajući za podacima salinizaciji, kroz razgovore sa proizvođačima, otkrili smo da je najgora situacija na sjeveru Višićke kasete, u naselju Gnjilišta, gdje je voda iz podzemlja toliko slana da se više ne može koristiti u proizvodnji presadnica.
Agronom, Marko Matić direktor PZ “Loznica” u pojašnjenju pojave bio je slikovit: “Dok nije izgrađen vodovod koncem devedesetih prošlog stoljeća, svi smo koristili vodu iz bušotina, za piće i navodnjavanje. Budući da je voda iz podzemlja bila zaista C kvalitetna, posebno ljeti, ljudi su n se teško navikavali na gradski vodovod, pa se ona za piće koristila još neko vrijeme.
Voda se vukla iz bušotina dubine 8 – 10 metara, a u zadnjih desetak godina borimo se sa salinizacijom.
“Dugoročno strahujemo za cijelu proizvodnju. Bavimo se uzgojem sadnog materijala, a već nekoliko godina ne možemo mlade sadnice prskati vodom iz bušotina, slanija je pet, šest puta nego što bi smjela biti. Imamo velikih problema, voda iz gradskog vodovoda je klorirana, pa nije pogodna za sadni materijal. U takvoj situaciji miješamo je s kišnicom kako bismo proizveli kvalitetan sadni materijal, što opet poskupljuje proizvodnju”.
Dakle, u Gnjilištima smo otkrili da problem salinizacije čapljinske doline nije više prijetnja već real-nost. Inženjer Matič upozorava da nije problem samo u slanoj vodi, puno veća prijetnja je salinizacija zemljišta putem te vode.
Od mještana Gnjilišta doznali smo da je problem slane vode javio ubrzo nakon presušivanja vrela na padinama brda iza naselja. Kažu bilo je pet, šest vrela koja su u sezoni kiša “radila”. Neki presušivanje vrela povezuju s prokopavanjem kanala od jezera Škrka do Krupe, dok drugi sumnjaju na posljedice projekta Gornji horizonti. Od agronoma Damjana Matića doznali smo kako je posve slučajno otkrio salinizaciju:
Kupus otkrio salinizaciju
“Sijao sam papriku, ne znam kako, ali usput je slučajno palo i nekoliko zrna kupusa. S vremenom su paprike požutjele, a kupus je ostao zdrav i modar. Prva pomisao bila je da sam pogriješio u prihrani, a kad mi se to ponovilo, ispričao sam kolegi koji je odmah kazao – `morska voda, tako je bilo u Opuzenui. Zaista, nakon prodora slane vode Neretvom u dijelu Opuzena mo-gao se uzgajati samo kupus. Po-slije toga uzell smo vodu, odnijeli je na analizu i utvrden je salinitet. Tako je to počelo, a sada je postalo problem, sadni materijal se više ne može prskati vodom iz podzemlja”, kaže ovaj agronom s dugogodišnjim raznim iskustvima.
Čapljinci, pak, koji su nam javili za ovu problematiku, ne gledaju na ovaj događaj kao na nešto zabrinjavajuće, čak štoviše. – Ostao sam zbog ovoga bez poljoprivrednih kultura, ali ništa ne bih imao protiv ako bih za koju godinu umjesto od poljoprivrede, živio od turizma. Ne znam što se događa, ali po okusu, ova voda se nimalo ne razlikuje od morske. Potrebna su dublja istraživanja o ovome što se događa, ne volim naklapanja, ali volio bih da se obistini mogućnost da more prodre do naših krajeva, a i da ga nekako uspijemo iskontrolirati – kazao nam je poljoprivrednik koji je inzistirao posljednjih tjedana da obradimo temu mora koje je došlo do Čapljine.
