Osim muških čitatelja, koji si nam do sada poslali svoje pjesme, tu se nalazi i jedna Čapljinka koja je pustila mašti na volju i napisala pjesmu.
Naravno, pjesma je vezana na cijelu situaciju oko korona virusa, a naša čitateljica je najviše pisala o gradu.
”Grade jedini. Grade gdje sam se rodila, gdje sam se prvi put nasmijala i prvi put suzu pustila. Grade jedini. Grade gdje sunce sija jace i ljepse nego bilo gdje na svijetu. Gdje zimi mjesta nema, jer je oko srca toplo uvijek. Toplo oko srca kad te spomenem i kad sam daleko od tebe, kad osjecam tvoj zagrljaj kad sam u tudjini, pa sanjam da se vratim domovini. Ti si moja domovina. Ti. Ti si moj heroj. Sad si pusta. Ulice ti prazne, ne cuje se smijeh djece u parkovima, ne cuje se graja raje u kaficima.. tvoje tlo sad ne osjeca nase korake, pustili smo te da malo odmoris. Da prodises i da opet budes sto si bio. Grade moj. Obecajem ti da ce ubrzo ovo ludilo proci, ova nekakva cudna bolescurina kojoj su dali ime Korona, obecajem ti! A onda.. A onda ce se tvojim ulicama opet prolamati smijeh, galama, graja… obecaje ti tvoja raja. Grade moj. Obecajem ti da ce se u tvojim parkovima opet zaigrati djeca.. znam da ih cekas, da ti fale.. fali i nama..stvarno fali. Odmori sada, grade moj, mi ti dolazimo brzo. Cekaj nas.”
Hvala našoj K. K. koja je poslala ovu pjesmu i nadamo se da će što prije proći cijela ova situacija oko korona virusa te da ćemo čitati i pozitivne pjesme.
