”Normalno” i Normalno u nenormalnoj državi

1611

Kriterij, pravilo ili obrazac za procjenu ispravnosti nekog suda mišljenja, djelovanja i ponašanja naziva se norma. Obično je sporazumno ustanovljena od mjerodavnog tijela i određuje prihvatljivo ponašanje u nekom društvenom okruženju.

S obzirom da u Bosni i Hercegovini postoje u praksi tri odvojena društva tri konstitutivna naroda i ostali te da nemamo zajedničko mjerodavno tijelo, faktički u njoj postoje i tri norme ponašanja.

Posebno agresivno i iritantno „normiranje“ u smislu nametanja povijesnih i drugih sudova pravila ponašanja i nametanja činjenica kao i tumačenja novije povijesti svima nama ostalima u Bosni i Hercegovini imamo u „mjerodavnom tijelu“ nastalom u političkom Sarajevu u sesijama raznih krugova 99 i ostalim krugovima, raznim vladinim i nevladinim organizacijama te ostalim besjedama koji imaju za cilj da nas „nenormalne“ propagandom putem elektroničkih i tiskanih medija predvođenih „objektivnom“ Federalnom televizijom pretvore u normalne te da bez pogovora prihvatimo građanski koncept na osnovu europskih pravnih stečevina (Belgija i Švicarska tu ne spadaju) po uzoru na njihove „poštene“ Hrvate, gdje bi imali prava otprilike kao purica pred Božić.

Kolokvijalno kad za čovjeka ili grupu ljudi kažemo da su nenormalni smatramo da nisu baš skroz svoji što bi analogno po njima značilo da čitav jedan narod smatraju nenormalnim ili „malo maknutim“.

Prve asocijacije za pojedine novinare, političare pa i sve ostale indoktrinirane navedenim „normama“ na pojmove ili imena iz svakodnevne uporabe bile bi- Herceg Bosna- takozvana, Herceg-Bosanska županija-kanton 10, Republika srpska-manji BiH entitet, ili RS, HVO-UZP i tako već nekih dvadesetak godina.

Ne tako davno imali smo i naših račundžija i još ih imamo koji su prihvatili te norme odnosno nove norme matematike gdje je pet trećina od sedamnaest, doduše za svoj (žiro) račun, a legendarni su i oni naši sa postavljenjima u Sarajevu kojima do Ivan Sedla mobitel zvoni na melodiju „Kamen krš i maslina“ ,a iza na melodiju „Ne čuje se sa čardaka“, što je lijepa pjesma, ali puno govori o karakterima vlasnika tih mobitela.

I poslije svih tih godina „normalnih“ alijansa , platformi, Petritsha, Schwarz-Schilinga , Inzka i ostalih „prijatelja“, imamo najveću krizu od rata, imamo blokadu na svim nivoima , imamo neprovođenje sudskih presuda međunarodnih i domaćih sudova, imamo demografsku katastrofu, nefunkcionalnu državu u svakom smislu.

Međunarodna zajednica (ma šta to bilo), Hrvatska državnička politika (konačno) na svim nivoima je dijagnosticirala problem i nazvala događaje i pojave stvarnim imenima sa ciljem da se problemi riješe na jedini mogući način, a to je poštivati slovo i duh Dejtonskog sporazuma.

Prijetnje ratom sa jedne ili druge strane u smislu mi ćemo se kao odcijepiti, a mi vam kao ne damo jer je ovo građanska država, za Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i za nas Dragovoljce Domovinskog rata je samo jedna od niza smijurija te vam poručujemo hajde poslije ćemo se prepasti vaših zveckanja oružjem, kopanja rovova i ostalih gluposti.

Promjena izbornog zakona na temeljima Dejtonskog ustava u cilju legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda na svim razinama, provođenje presuda međunarodnih i domaćih sudova, dijalog i uvažavanje je jedino normalno bez navodnika i jedino tako ova zemlja može opstati i krenuti naprijed.

U suprotnom sve vratiti na tvorničke postavke.