Proljetna sjetva počinje za mjesec, a poljoprivrednici već sada gledaju prazne džepove. S obzirom na visoke troškove sjemena, goriva i gnojiva, mnogi od njih su na rubu opstanka.
Bez dovoljno sredstava da pokriju osnovne troškove, mnogi se pitaju kako će se nositi s predstojećim izazovima.
Pšenica, jedan od ključnih usjeva u Bosni i Hercegovini, na mnogim poljima ove godine je u dobrom stanju.
Sponzorirani članak
Velika akcija u Eltingu Čapljina: Gorenje uređaji do 40% jeftiniji - pogledajte ponudu!
Zimski mjeseci s padalinama mogli bi, nadaju se proizvođači, rezultirati većim prinosima. No niske otkupne cijene iz godine u godinu dovele su proizvođače na rub opstanka, piše Federalna.ba.
Obaranje cijene
”Kad je žetva pšenici, onda se cijena maksimalno obori. Čujem da je cijena pšenice sada 50 KM, a kad dođe žetva to će da se spusti na neku mizrnu cijenu, tako da je isplativost proizvodnje veoam upitna”, kaže Boško Radić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača “Sela Semberije”.
S druge strane, cijene repromaterijala iz dana u dan-kako s ebliži proljetna sjetva – rastu.
Iako se spominju različiti oblici pomoći, poput subvencija i poticaja, stvarnost je da mnogi poljoprivrednici nikada nisu vidjeli konkretne rezultate tih obećanja.
Proračun dobar, ali …
”Što se tiče proračuna za poljoprivredu, on je dovoljan. Kad nas je bilo najviše, on je bio najmanji, sad kad nas je najmanje – imamo najveći proračun. Razumijem i da je inflacija pojela svoje.
U suštini, Ministarstvo poljoprivrede je s jučerašnjim danom platilo 10 premija za mlijeko i ništa više. To je oko 30 milijuna KM. Ministarstvo duguje proizvođačima 150 milijuna KM za prošlu godinu”, ističe Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
”Morate biti svjesni da živimo u takvom vremenu gdje se ne zna tko pije, tko plaća. Nismo zaštićeni i nimalo ne iznenađuje to što ljudi odustaju”, dodaje Radić.
Pred proizvođačima je nova proizvodna sezona, a s njom i novi izazovi. Bez konkretne pomoći i bez pravih mjera, mnogi će biti prisiljeni odustati od proizvodnje, dok će oni koji ostanu na svom zemljištu nastaviti borbu, ne samo s prirodom već i s obećanjima nadležnih koja često nisu ništa više do mrtvo slovo na papiru.
