Fra Željko Tomić iskreno progovara o došašću, molitvi i odrastanju uz oca kockara te otkriva zašto kockarnice naziva “sotonskim crkvama”.
U novoj epizodi Ad Deum Podcasta gost je fra Željko Tomić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar na Širokom Brijegu.
Dok laganim korakom ulazimo u vrijeme došašća, spontano se nameću pitanja: Što je zapravo došašće i kako ga istinski proživjeti? Jesu li njegovo lice blagdanski ukrasi, lampice, kuhano vino i kobasice ili je došašće prije svega tiho iščekivanje i priprema srca za dolazak Spasitelja?
Sponzorirani članak
FOTO | Otvoren Intelotrade d.o.o. – novi IT shop u Čapljini
Otvoreno o svemu
O tim pitanjima, ali i o osobnoj priči koja ga je obilježila, fra Željko u podcastu govori vrlo otvoreno. Iz perspektive djeteta čiji je otac bio kockar, prisjeća se kako je u sjeni ovisnosti nastajala atmosfera molitve u njihovoj kući.
Sve se to događalo dok sam ja bio dosta mali. Mama je to jako dobro skrivala od nas djece. Imali smo obiteljsku molitvu, ali bez tate. Najviše mi je djetinjstvo obilježila upravo ta molitva.
Posebno se sjeća snažne slike svoje majke koja je, iz velike vjere i nade, molila na vrlo zahtjevan način.
Sjećam se kako smo sestra Magdalena, mama i ja išli na staro groblje Ričina. Mama je imala svoj zavjet. Moliti krunicu dok četveronoške obilazi groblje. U jednom trenutku sam se rasplakao i rekao: ‘Mama, nemoj si to raditi, krvava su ti koljena.’ A ona je uvijek govorila: ‘Samo molite!’ I sada se sjećam križa punog krunica gdje je molila, poslije sam saznao da je to fratarsko groblje.
Duhovni poziv
U toj tihoj i ustrajnoj obiteljskoj molitvi, kaže, polako se rađao i njegov duhovni poziv. Tek kasnije je doznao da se njegov otac obratio. Saznao je to slučajno, dok je na radiju slušao njegovo svjedočanstvo.
Fra Željko u razgovoru vrlo jasno govori i o zlu kocke koja je razarala njihovu obitelj.
Kao mali me tata znao voditi u kockarnice. Nisam znao gdje smo ni što se tu radi, ali uvijek sam imao ogavnost prema tome. Ja to zovem sotonske crkve. Kad me pitaju je li grijeh kockati, kažem da jest. I marka i pola marke i jedan fening. Vidio sam kakvo je to zlo.
Jedan detalj posebno otkriva njegov stav.
Zvali su me da blagoslovim prostorije kladionice. Nisam htio. Ne mogu blagosloviti mjesto gdje blagoslova nema.
Više pogledajte u video prilogu.
