Dario Jerkić: U Njemačkoj klubovi nisu volonterska društva kao ovdje

1366

Zanimljiva je sportska ličnost Čapljinac Dario Jerkić koji se potkraj devedesetih prošloga stoljeća, iz čitlučkog Brotnja otisnuo u redove višestrukog njemačkog prvaka Bamberga. Nakon igračke pa trenerske karijere uskoro prelazi u menadžerske vode.

Na stranici njegovog kluba Scanplus Baskets Elchingen već piše – team manager: Dario Jelčić.

Bit će to njegova čak 22-ga sezona u njemačkoj košarci! Dario ne zaboravlja Čapljinu, a posebice rodno Čeljevo, svakog ljeta je tu spreman podijeliti iskustva iz Njemačke s drugima.

”Uvijek je lijepo doći u svoj grad, svoj kraj. Dugo sam u Njemčkoj, 1999. sam otišao u Bamberg, zatim sam igrao u Elhingenu i Ulmu, a od 2005. godine sam radio kao trener, do unazad dvije, tri godine kada sam kao sportski direktor preuzeo Scanplus Baskets iz Elchingena u drugoj Bundes ligi. Od 1. listopada bit će menadžer kluba”, kronološki navodi Dario, te naglašava:

”Od treće lige klubovi u Njemačkoj su firme. Nije klub kao što je to kod nas sportsko volonterski, nego firma koja plaća poreze. Praviš koncepte kluba od djece predkadeta, kadeta juniora sve do prve ekipe. Naš klub ima 24 uposlenika, naravno s igračima. Svi na plaći su profesionalci, dakle 24, te moja malenkost 25. Glavni sponzor nam je Scanplus iz Elchingena”, kaže Jerkić koji ne zaboravlja matični klub i regiju:

”Prošle godine imali smo donaciju za Košarkašku Akademiju Herceg-Bosne, a u zadnje dvije, tri godine donirali smo dresove i materijale za mlađe naraštaje Košarkaškog kluba Čapljina. Rado, pošto sam ja moje korake ovdje počeo, u bivšem Borcu iz Čapljine”.

Kakvi su planovi jednog njemačkog drugoligaša, kakav je sastav, ima li igrača s ovih prostora?

”Ekipa je već duže vremena na pripremama ima tu nekolicina igrača iz Hrvatske – Kučan iz Rijeke, Perić iz Zagreba, Erceg iz Splita, tako da je to neka naša mala kolonija, jedina u drugoj njemačkoj igri. Ambicije kluba su proširenje infrastrukture, širenje suradnje s drugim klubovima i školama, organizacija kampova za mlade…

U žiži nije samo prva ekipa nego cijeli pogon. To zahtjeva dosta rada što se kaže dan i noć, od kontakata, preko operativnog posla, do marketinga. Nije lako zato što na području od 30 kilometara, imamo Ulm koji igra Euro kup, koji je među četiri u Njemačkoj. Teško je opstati, uvijek treba tragati za novim idejama, novim konceptima itd”.

Kažite nam iz kuta njemačke košarke kako gledate na plasmane muške i ženske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine koji su se unatoč brojnim unutarnjim problemima, plasirali na Europsko prvenstvo, što je po srijedi rast kvalitete ili stagnacija drugih?

”Gledajte, po mom osobnom mišljenju ovdje je uvijek bilo talenata u većini sportova, bilo da je u pitanju košarka, nogomet, rukomet, odbojka, tenis itd. Ovo je područje za sport nadarenih ljudi. Što je tu po srijedi – sunce, klima, blizina mora, način života…, ovdašnji ljudi jednostavno za sport imaju energiju, nedostaje jedino sustavan rad.

Ljudi s kamena imaju nešto posebno, rekao bih u pitanju je enerdžajza. Treba čestitati svakom na uspjehu, a nadam se da će i Čapljina nastaviti s unapređivanjem rada s mladima”.

Kako gledate na oživljavanje Nogometnog kluba Neretva 2020., u vašem Čeljevu?

”Sjećam se, bio sam klinac, moj otac je u klubu imao neku funkciju, pa me je vodio na utakmice. Za mene je to bio doživljaj. Vidim sada kad odem trčati uređuje se stadion nabavila se kosilica, ide se dalje. Drago mi je zbog mladih, još kada bi se ispred škole postavila dva koša, bilo bi još bolje, ha, ha, ha…”