Crveni kukuruz se široko uzgaja i konzumira širom andske regije Južne Amerike, uglavnom u Peruu, Ekvadoru, Boliviji i Argentini.
U Južnoj Americi ekstrakti crvenog kukuruza široko se primjenjuju u bojanju domaćih slastica i napitaka poput chicha morada i mazamorra morada, popularnog pića i deserta pripremljenog od crvenog kukuruza.
U davna vremena smatrao se svetim. Potrebno je naglasiti da crveni kukuruz sadrži više proteina od bijelog ili žutog kukuruza.
Sponzorirani članak
Prilika za mlade: Besplatna probna predavanja za CNC operatere u INTERA Tehnološkom Parku
Štite tjelesne sustave
Antocijan, pigment od kojeg je zrno kukuruza crveno, antioksidativni su flavonoidi koji štite mnoge tjelesne sustave.
Osim klorofila, antocijani su vjerojatno najvažnija grupa vidljivih biljnih pigmenata. Antocijani imaju protuupalna svojstva, djeluju na živčani sustav.
Zrno crvenog kukuruza sadrži u poređenju s uobičajenim žutim ili bijelim kukuruzom puno više antioksidansa.
U brojnim studijama pokazalo se da fenolni spojevi iz zrna crvenog kukuruza imaju snažna antioksidativna, protuupalna, antimutagena, antikarcinogena i antiangiogenezna svojstva.
Pomaže kod pretilosti, dijabetesa, hiperglikemije…
Otkriveno je i da poboljšavaju bolesti životnog stila, poput pretilosti, dijabetesa, hiperglikemije, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti, na osnovu njihove snažne antioksidativne moći koja uključuje poboljšanje biokemijske regulacije.
Intenzivna boja crvenog kukuruza privukla je takođe pažnju prehrambene industrije jer bi moglo poslužiti kao izvor alternativa sintetičkim bojama.
Sorte crvenog kukuruza pored povoljnih (povećane antioksidacijske vrijednosti) imaju niz nepovoljnih agronomskih svojstava. To su nizak prinos zrna, visoki postotak poleglih i slomljenih biljaka itd.
Izvor: Agrosavjet