Martina Mlinarević otkrila dirljiv početak veze s partnerom Goranom

4820

Bosanskohercegovačka novinarka i spisateljica Martina Mlinarević predstavila je u Lazaretima novu knjigu ”Huzur”. Voditelj umjetničkog programa Lazareta Pero Mrnarević bio je moderator večeri te je gošću opisao kako jednu od ”čuvara srama” te je natuknuo kako autorica svoje liječenje upravo financira pisanjem. Potom se, uglavnom ženskoj publici, obratila autorica.

Mlinarević se podsjetila na prvo i posljednje gostovanje u Lazaretima prilikom predstavljanja knjige “Bilježnica Robija K.” Viktora Ivančića 18. siječnja ove godine. Dodala je kako joj je bilo velika čast biti na tom predstavljanju. Naglasila je kako očigledno ”ima neku nesreću s Dubrovnikom” jer je i ovaj, a tako i prošli put njezino gostovanje bilo popraćeno nevremenom. Knjiga je prije više od godine dana ugledala svjetlo dana, a bili su to isprva dnevnički zapisi o tijeku njezine bolesti koje je objavljivala na svojoj Facebook-stranici. Mnogi su joj savjetovali da, s obzirom na prirodu njezinog posla, napiše kroz što prolazi kako bi upozorila na mnoge nedostatke u bosanskohercegovačkom zdravstvu.

Knjigu je pisala kronološki, a vremenom je shvaćala koliko je jake reakcije izazivalo njezino pisanje. Mlinarević je kazala kako je prošla četiri operacije u zadnjih godinu dana, a priznala je da je važno progovoriti o karcinomu. Uopće ne želi izgovoriti da je karcinom ”nešto najgore”, a o njemu se najčešće govori kao ”ono”. Knjiga je podijeljena u dva dijela, prva je posvećena njezinom partneru Goranu koji je, ispričala je, s njom prošao kroz cijelu ‘epopeju’ bolnice, a drugi dio je posvetila kćeri Uni. Inače, Goran joj je bio podrška i na dubrovačkoj promociji.

Ustvrdila je da je ujedno vrlo tragično, ali da se osjeća i ‘blagoslovljeno’ što je dobila karcinom jer je nakon saznanja dijagnoze život podijelila na: “život prije” i život poslije”.

– Ja ona prije i ja ona danas su sasvim dvije različite osobe. Ono što sam naučila je nemjerljivo, ono što je meni karcinom dao je nemjerljivo… U času kad je tebi ta dijagnoza rečena, sve se u tom trenutku promijeni. “Živi svaki dan kao da je posljednji” i sva ta trash s*anja s Facebooka zaista jesu istinita. Maksimalno život proživljavam koliko mogu, smrt za mene više nije apstraktan pojam, ne bojim se smrti u nijednom segmentu. Ova godina bila je jedna od najljepših, ne jedna, nego najljepša godina u mom životu… Pisala sam iz bolnice i pisat ću dok god me ima. Apeliram na ljude da je ono što nam je kronično potrebno jest naš mikrosvijet, mikrosvijet u kojemu smo mirni. Primijetila sam kroz svoju bolest da ljudi vole vidjeti da ti nije dobro, da te boli, to je taj naš surovi mentalitet, ako je drugome lošije, njemu je bolje i iz toga se hrani, rekla je Mlinarević otkrivši i reakcije čitatelja koji su joj nudili pomoć u svim oblicima, počevši od doktora preko kuća po planinama sve do novaca, pa je autorica napomenula:

– Koliko god imaš loših stvari, toliko je i tih pozitivnih. Rak napravi podjelu između go*ana i sjajnih ljudi, pojasnila je Mlinarević.

Nakon što je saznala svoju dijagnozu, prvo što je pročitala bila je kolumna Borisa Dežulovića u kojoj je obznanio da ima rak testisa. Zanimljivo, Mrnarević je natuknuo kako je spisateljica predložena kao bosanskohercegovačka ambasadorica u Republici Češkoj!

– Ono što mrzim jesu fraze ”patnja ojačava” i sva ta s*anja, tu poludim… Imala sam problema zato što sam u zapadnoj Hercegovini izdala knjigu ”Huzur” ili što sam u sat vremena intervjua na televiziji rekla “septembar”, a ne rujan. No, s guštom sam knjizi dala ime “Huzur” i čekala reakcije. Upitan da odabere tri najljepše turske riječi, Orhan Pamuk je, između ostalih, izabrao i riječ ”huzur”. Huzur oslikava unutarnji mir koji sam pronašla. Huzur predstavlja mir u svim dimenzijama ljudskog života, objasnila je Mlinarević.

Svim je srcem književnica pohvalila hrvatskog onkologa, doktora Eduarda Vrdoljaka.

– Doktor Vrdoljak takav je genijalac. Zavidim Republici Hrvatskoj i Dalmaciji što ga imaju! Takav čovjek, takva karizma – odmah vas obuzme. Rekao mi je da u 80 posto slučajeva s vrata u očima pacijenta vidi hoće li preživjeti ili neće. Rekao mi je: “Ako dopustiš da rak upravlja tvojim životom – to je kraj. Spremi ga negdje u najdonju ladicu svoga života!” Međutim, kad imate rak, najgori su ljudi oko vas, gori su od vas sto puta, oni svi ‘umiru’! (smijeh) Ako imate bilo kojeg tko boluje od rata, ništa mu nećete pomoći zato što kukate i govorite ”zašto je baš to nas zapalo?”. Ja sam sve njih oko sebe tješila jer drugačije ne možete. Kako se ljudi s tim nose – to je zaista ključ… Zračenje i sve ostalo je super prošlo, sve smo prolazili s osmijehom. Apeliram da se kontrolirate bar jednom godišnje i da, ako ga i oktrijete, svoj karcinom terapijom svedete na razinu kronične bolesti… S tim se jako dobro živi, to vam i sama mogu posvjedočiti. Shvatila sam da ću u svom životu raditi samo ono što me veseli, da ću živjeti samo za putovanja, drage ljude, svoju ljubav i svoje dijete. Ne smatram se life coachom i ne želim o raku govoriti samo s terapijske razine, navela je Mlinarević.

Potom se prisjetila kad se zloćudna bolest prvi put manifestirala, piše Dubrovački vjesnik.

– U kolovozu 2017. odlučila sam se na zajedničko ljetovanje s Unom te sam odlučila da se razvedem, odluka je došla na putovanju. Morala sam svojima to priznati. ‘Genijalno’ je što sam imala i rak i rastavu, ‘razapeli’ bi me zbog rastave, ali srećom tu je bio rak. (smijeh) Tijekom boravka u Turskoj na majici sam vidjela kapljicu krvi koja je došla iz dojke. Kad sam došla kući, najprije sam predala zahtjev za razvod i pošla da vidim što se sa mnom događa. Sjećam se dobro, u 10 sati sam bila kod odvjetnika, a u 12 sati sam saznala da imam rak. Ali, taj momenat olakšanja između 10 i 12 – bila su to najsretnija dva sata u mom životu. Odlučila sam da neću živjeti nešto čemu se iznutra protivim. Bila je to ‘sapunica’: firma, bazen, kuća, auto – sve je s vana bilo savršeno, ali u sebi nisam bila sretna. Potražila sam svoj ‘huzur’, je*eno je bilo samo što sam isti dan saznala za svoj rak… Kad sam bila kod doktora pročitala sam da Kinezi rak dojke zovu “rak tuge i melankolije”, dodala je Mlinarević.

Prokomentirala je gošća i svoje pisanje.

– Pišem nekim ”bolimeku*castim izrazom”, ne opterećujem se… Moji tekstovi nastaju u dvije minute u datom trenutku moga raspoloženja. Znala sam stati autom pokraj ceste i nešto napisati. Počašćena sam što baštinim izuzetno prvosnažno i blisko prijateljstvo s Borisom Dežulovićem i Miljenkom Jergovićem. Moram priznati da, uz našeg Miljenka, jačega nema. U književnom smislu je neprevaziđen. Inače, od žena me inspirira Virginia Woolf, ona je za mene vrh ženskog pisanja. Jako se dobro osjećam, priča s ovom knjigom dovela me u toliko divnih mjesta, nema gdje nismo šetali, nema gdje nas nisu dočekali, posebno u malim mjestima gdje se puno toga ne događa, kazala je Mlinarević te ispričala jednu anegdotu s predstavljanja knjige u Velikoj Kladuši kojom je nasmijala dubrovačku publiku.

Završila je pričom o Goranu.

– Godine 2013. odlučila za koricu knjige “Neprocjenjivo” skupiti 20 komentara sa svoje Facebook-stranice. Dakle, nasumice izabrati 20 komentara, a između njih bio je i Goranov. Počelo je tako što mi je od Goranove prijateljice u inbox stigla zamolba da mu napišem čestitku za rođendan jer se Goranu na rođendan nešto tužno dogodilo pa nije htio slaviti. Pomislila sam, vidi mene, postala sam k’o Severina! (smijeh) Poslala sam mu čestitku i on je meni odgovorio. 5. 9. 2017. kad sam saznala za svoju dijagnozu dobila sam 5 tisuća poruka, među njima je bila i Goranova. ‘Screenshotala’ sam je i vraćala sam se toj poruci više puta. Inače, on mi je poruku poslao 5. 9., a ja sam njemu 22. 10. odgovorila: ”Hvala druže!”. Krajem te godine smo čuli te izašli. Bila je zima. Uglavnom, bili smo na jednoj-dvije kave i opet me zvao. Pomislila sam: “Šta hoćeš više, nemam sisu!” Bila je večer, padala je kiša, a Goran je krenuo skidati majicu i onda sam sanala za njegovu priču. Kao petogodišnje dijete, Goran je upao u vrući kazan te doživio opekline trećeg stupnja. Jedva je preživio i bio je ‘čudo od djeteta’ u Jugoslaviji… Prošao je bezbroj operacija, a rođendan nije slavio jer mu je na taj dan preminula majka – i to od karcinoma dojke. Rekao mi je: ti meni daš svoj ožiljak, ja tebi svoj, ispričala je Mlinarević ističući kako su oboje nedavno podvrgnuti operacijama.

Na pitanje iz publike da komentira činjenicu da je Dragan Čović na unutarstranačkim izborima bosanskohercegovačkog HDZ-a osvojio skoro 100 posto glasova, Mlinarević je rekla da to nema ni u Sjevernoj Koreji jer i “Kim Jong-un dobije nekoliko protuglasova”.

Ponovila je kako joj je misija upozoriti na redovne preglede zbog prevencije.

– Možemo svi jednom godišnje odvojiti za preglede. Mislimo o sebi, nije sebično staviti sebe na prvo mjesto. Morate vi biti dobro pa će svi oko vas biti dobro, zaključila je književnica pročitavši brojne ulomke iz “Huzura”.