Čapljinac Mario Primorac – zlatni košarkaš sa Eurobasketa 1989.

933

Ljeto 1989. godine, sarajevsko naselje Otes. Igramo lopte u blizini zgrade gdje stanuje europski prvak u košarci. Zvonim na interfon da nam se javi, da mu čestitamo na osvojenoj zlatnoj medalji na tek održanom Europskom prvenstvu u Zagrebu.

Član te zlatne generacije nekadašnje reprezentacije Jugoslavije Mario Primorac je vrlo susretljiv i donosi nam zlatnu medalju da je vidimo.

Raja u Otesu – ponosna na našeg Marija.

“Kako se ne sjećam tog detalja kada smo osvojili europsko zlato. Bili ste dobri momci i što da vam ne ispunim želju. A ta reprezentativna generacija u kojoj sam igrao bila je europski dream-team: Dražen Petrović, Dino Rađa, Vlade Divac, Toni Kukoč, Stojko Vranković, Saša Đorđević, Žarko Paspalj, Predrag Danilović… Zdravko Radulović i ja smo bili iz Bosne. Osvojili smo superiorno Europsko prvenstvo”, prisjeća se Mario Primorac.

Drugi strijelac EP-a

Osim za reprezentaciju bivše Jugoslavije, Primorac je nastupao i za Bosnu i Hercegovinu, sa kojom je na Europskom prvenstvu u Njemačkoj 1993. godine osvojio 8. mjesto.

“Teška vremena, ali je atmosfera u ekipi bila odlična. Nekako smo se skupili i na kraju došli do četvrtfinala, što je i sada najveći uspjeh naše košarke. U Njemačkoj je Sabahudin Bilalović bio najbolji strijelac prvenstva, a ja na drugom mjestu. Dino je davao u prosjeku 24, a ja 20 poena. Igrao sam za reprezentaciju BiH i kvalifikacije za EP 1995.”, dodaje Mario.

Vratimo se na klupsku karijeru, same početke Marija Primorca…

“Rođen sam u Zavidovićima, a obitelj je živjela u Žepču. Otac je bio željezničar, tako da sam se već sa nepunu godinu preselio u Ploče, a zatim u Čapljinu kada sam pošao u školu. Relativno kasno sam se počeo baviti košarkom. Bilo je to u drugom razredu srednje škole i to na nagovor Jasmina Repeše. Tu su bili još Ivica Obad, Drago Raguž, Dražen Blažević… Imali smo sjajan tim i bili smo, doslovno, vladari tadašnjih nižih liga. Krenuli smo od najniže lige i godinama nismo znali za poraz”, prisjeća se Primorac.

Sljedeća igračka destinacija Marija Primorca je bio nekadašnji europski prvak KK Bosna, gdje stiče punu afirmaciju.

“To je moje najljepše razdoblje u karijeri. Sa Bosnom sam u sezoni 1983/84. došao do 4. mjesta u Kupu evropskih prvaka. Pored mene, u toj generaciji su igrali Sabahudin Bilalović, Žarko Varajić, Sabit Hadžić, Predrag Benaček, Emir Mutapčić, Boro Vučević, Dragan Lukenda, Anto Đogić, Miroljub Mitrović, a trener je bio Svetislav Pešić. Nikada neću zaboraviti tu sezonu, upravo, na Ilidži susret protiv slavne Barcelone”, dodaje Primorac.

Igrao do 40. godine

Nakon desetljeća provedenog u Bosni, slijedi odlazak u inostranstvo.

“Igrao sam u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, odnosno za Albu, Obervart, Satex i Zagorje. Prestao sam igrati kasno, u četrdesetoj godini, i opet ostajem u košarci”, kaže.

Trenersku karijeru Mario Primorac započinje s projektom privatne škole košarke “Mario Primorac” u Mariboru. Zatim, kao direktor i trener slovenskog Branika.

“Da, imao sam dugo svoj klub, koji se kasnije fuzionirao s Branikom i zvao se Branik-Primorac. Imali smo seniorsku momčad u jakoj drugoj ligi Slovenije, a mladi su bili juniorski prvaci Slovenije. Na ljeto 2013. imao sam i jednu kratku avanturu u Litvi, gdje, nažalost, nisam našao zajednički jezik s domaćim igračima kluba Dzukija iz Alytusa, koji sam vodio. Sa strancima je bilo uredu, ali ne i sa domaćim, tako da smo se brzo razišli”, kaže Čapljinac.

Krug se, nekako, a Mario se jedno vrijeme bio vratio i gdje je sve počelo – u Čapljinu kao trener HKK ”Čapljina”.

“Poslije trideset godina opet sam bio u svojoj Čapljini, gdje mi i danas žive roditelji i sestra. Lijep je to osjećaj, a što se tiče kluba, znate kakav je trenerski posao. Ekipa je bila mlada i imala perspektivu, a ja inače volim raditi sa mladim igračima”, dodao je Primorac.

Nažalost, ta avantura nije trajala dugo, jer stanje u klubu nije bilo dobro, pa je Čapljina nakon klupskih povijesnih rezultata dosegnula i samo dno zbog financijskih problema. Svjetla su se ugasila, košarkaši otišli, Čapljina ispala u niži rang…

Bila je to priča o našem “Super Mariju” kojeg se itekako sjećam kao igrača, a nadam se da će isto tako imati uspješnu i trenersku karijeru. Sretno, Mario! Dobro došao kući!

Košarka u BiH ima budućnost

Za budućnosti bh. košarke Mario Primorac uopće ne brine.

“Velika je stvar što se puno obraća pažnje na rad sa mladima. Velika je stvar što najmanje jedan mladi igrač mora biti u prvoj postavi. Ne treba brinuti za budućnost bh. košarke. I reprezentacija je na posljednjem Eurobasketu pokazala svoj kvalitet. Malo nam je samo trebalo da napravimo još jedan iskorak”, kaže Primorac.

Mirza Delibašić i Dražen Petrović

Mario Primorac je bio suvremenik dvije najveće košarkaške legende na našim prostorima Mirze Delibašića i Dražena Petrovića.

“Kindže je neponovljiv, legenda. Najveći košarkaš kojeg smo imali. Imao sam tu čast da budem dio tima legendarnog Mirze Delibašića, koji nas je vodio na Europskom prvenstvu 1993. Dražen, također jedan velikan, što na terenu, što van. Igrali smo zajedno na Europskom prvenstvu 1989”, kaže Primorac