Bake su presadnice sadile u čaše od jogurta, a danas? Recimo NE plastici!

1375

Iako se plastika najvišim udjelom (49%) koristi za ambalažu, udio plastike od ukupne njene uporabe u poljoprivredi je 5% i ima prostora za smanjenje njezine uporabe. Kada je u pitanju recikliranje plastike, najmanje se reciklira upravo plastika koja se koristi u poljoprivredi jer je ona najprljavija i njezino čišćenje i selekcija prije same reciklaže je najskuplja.

U posljednje vrijeme imam osjećaj da će se cijela naša planeta pretvoriti u jednu plastičnu kuglu prije nego što nas nestane ako nešto ne poduzmemo. Neki govore kako smo već zakasnili s promjenama, drugi kažu da trebamo napraviti drastične promjene ako želimo da se naši unuci igraju na Zemlji. A što vi mislite?

Vjerujete li vi da pojedinac može učiniti promjene u svijetu?

Skoro svi mi mislimo dok smo mladi kako možemo promijeniti svijet. Živimo kao idealisti do našeg prvog malo većeg razočarenja i onda postajemo realisti ili još gore pesimisti. Neki svoja razočarenja, ogorčenost i negativnu energiju pripisuju medijima koji šire samo loše vijesti i takvim ljudima su uvijek drugi krivi i za njihov pesimizam i pasivnost u ovom svijetu koji je po njima krenuo nizbrdo. Većina ljudi misli kako su oni smo beznačajna točkica na zemaljskoj kugli i kako ne mogu donijeti nikakve promjene. A meni na pamet opet dolazi ona priča o pogledu na do pola praznu ili do pola punu čašu ovisno tko je gleda – pesimist ili optimist.

Civilizacija ugode je stvorila plastiku

U mom životu, unatoč poteškoćama na koje nailazim, svaki put vidim do pola punu čašu i takav način razmišljanja pokretač je svih mojih djelovanja iako su neki moji postupci smiješni većini jer im se čine besmislenim i žele moju veličinu svesti na beznačajnu točku. A što ako sam ja ona malo točka koja kad se zakotrlja s velike visine dobije silnu energiju i za sobom ponese i druge točke?

Čovjek otkad misli, misli samo kako će sebi olakšati život, misli kako će si osigurati primarne i sekundarne potrebe i kako će mu pri tom biti što lakše i što udobnije. Dok smo bili manje razvijeni i dok nas je bilo manje, naši postupci i naši izumi nisu toliko djelovali na prirodu, ali danas je sve izmaklo kontroli. Postali smo sebični i ne vidimo da nas ta civilizacija ugode, koja je izumila plastiku, uništava.

Plastika je svuda oko nas

Već odavno pokušavam smanjiti uporabu plastičnih vrećica i sve ostale plastike. Iako kataloški prodajem šminku, ne želim naručivati plastične vrećice za tu šminku već su moji kupci navikli da dobiju svoju narudžbu u fišeku koji je obično bez bilo kakve oznake, ali se zna dogoditi da nekad kupim i onaj sa slikom hamburgera i natpisom: Hvala na posjeti!

Oni koji prvi put naruče nešto od mene, možda se i čude, ali stari kupci su već navikli. Svoje platnene vrećice ili one od reciklirane plastike nosim i u trgovine gdje plastične vrećice ne naplaćuju i prodavačice su se prestale čuditi toj mojoj navici. Od kolegice koja živi na selu godinama kupujem višak jaja pa naslagane kutije za jaja nisu ništa novo u mojoj ostavi. Ima nekih starih i šest godina i tko zna kad i gdje su kupljene, ali još nisu za baciti. Plastične štipaljke pokušavam iskoristiti do maksimuma pa ih sama popravljam, ali tek sad kad sam se odlučila uključiti #NoPlasticChallenge koji je pokrenula francuska udruga No plastic in my sea shvatila sam: Plastika je svuda oko nas!

Ne možete se maknuti, a da ne vidite u kućanstvu nešto izrađeno od plastike. Nije problem samo u tome što je sve od plastike, problem je što je sve napravljeno kako bi se nakon prve uporabe i bacilo. Ili smo se mi naučili bacati sve iako bi mogli više puta nešto iskoristiti.

Prije je bilo drukčije

Prije nekih dvije godine počela sam jesti voćne jogurte i to me je podsjetilo kako su prije izvjesnog vremena stvari ipak bile malo drukčije. Iako nisam ljubitelj bilo kakvih mliječnih proizvoda, dobro se sjećam kako u djetinjstvu nismo smjeli baciti čašicu od jogurta jer smo ih morali sačuvati baki koja bi na selu u njima pikirala presadnice. Na selu se bacalo samo ono što je bilo istrošeno. Baka je prala plastične vrećice i sušila ih na konopu kao rublje i to je bio nezaobilazan prizor ispred svake kuće. Rajčicu bi vezala platnenim trakama koje bi pravila od stare odjeće. Sve se okopavalo, nigdje se nije postavljala folija, a sad na selu i poljoprivrednim gospodarstvima ništa ne možete napraviti bez plastike, čak je i spasonosni sustav napajanja kap po kap plastičan.

Plastika u poljoprivredi

Iako se plastika najvišim udjelom (49%) koristi za ambalažu, udio plastike od ukupne njene uporabe u poljoprivredi je 5% i ima prostora za smanjenje njezine uporabe. Kada je u pitanju recikliranje plastike, najmanje se reciklira upravo plastika koja se koristi u poljoprivredi jer je ona najprljavija i njezino čišćenje i selekcija prije same reciklaže je najskuplja. U Europskoj uniji planiraju napraviti takav sustav u kojem će se sva plastika podrijetlom iz poljoprivrede reciklirati i to do 2030. godine. A što je s Bosnom i Hercegovinom?

Iako nisam ljubitelj bilo kakvih mliječnih proizvoda, dobro se sjećam kako u djetinjstvu nismo smjeli baciti čašicu od jogurta jer smo ih morali sačuvati baki koja bi na selu u njima pikirala presadnice. Na selu se bacalo samo ono što je bilo istrošeno.

Nisam tražila nikakvu statistiku jer mislim da je poražavajuća po onom što vidim u svojoj okolini. Jako je malo postavljenih zelenih otoka u našim gradovima. Kad ih i postave, ljudi obično ne poštuju natpise pa bacaju svoje smeće u pogrešne spremnike. Puno je divljih odlagališta kako građevinskog materijala, tako i poljoprivrednih proizvoda kao i repromaterijala za poljoprivredu. Nema ni naznake da će se sustavno nešto po pitanju svih vrsta otpada uraditi u Bosni i Hercegovini.

Što mi možemo sami učiniti

Neki bi rekli da nema nade za nas jer dok mi sustignemo susjednu Hrvatsku koja kaska za razvijenijim zemljama Europske unije, nestat će nas. Ali ja se, evo, ne predajem. Možda ne mogu u potpunosti izbaciti plastiku iz svog života, ali se mogu truditi smanjiti njezinu uporabu kao i svega ostalog što na kraju završi u smeću. Želim biti odgovoran pojedinac koji ne čeka neke zakone da ga prisile na dobre postupke. Želim biti pojedinac koji će usprkos većini raditi što je ispravno za našu Zemlji i ljude koje žive na njoj. Želim biti primjer djeci koju poučavam. Neki će objeručke prihvatiti izazov i ideju čuvanja okoliša, a drugi će pesimistično reći: “Što mi možemo sami učiniti?”

Onaj tko nosi platnenu vrećicu u trgovinu uštedi, tjedno smanji potrebu za 6 vrećica, na godišnjoj razini to je 288 vrećica, a jedan čovjek u svom životu može uštedjeti 22.176 vrećica. Zar je to malo?

Priključite se i vi #NoPlasticChallenge i u razdoblju od 22. svibnja do 5. lipnja te pokušajte što manje koristiti plastiku i na društvenim mrežama stavite tag uz slike vašeg doprinosa smanjenju uporabe proizvoda od plastike. Budimo odgovorni pojedinci, budimo oni koji će biti primjer drugima, koji će preteći sustav ili potaknuti sustav na promjene. Ja sam se oboružala višekratnim vrećicama kao i staklenom bocom za vodu za početak.