Gospodarstvo pati, a malom čovjeku zakompliciran je život

337

Na graničnom prijelazu u Gorici prošlog vikenda ogromne gužve. Svi strpljivo u redu čekaju na prelazak granice i uživanje na moru, barem nekoliko sati.

– Petak, subota i nedjelja nam je ovako. Bez negativnih testova ili potvrda za prelazak granice, koje uključuju ili cijepljenje ili prebolijevanje u proteklih 270 dana, ne može se prijeći. Svi bismo voljeli da ide brže, ali procedure su procedure – priča nam policajac na prijelazu iz BiH u RH.

Gorica je nekad bila trgovinska oaza za Imoćane, ali i Splićane.

Mogućnost povrata poreza

– Neki su butici otvorili tek prije dva-tri mjeseca nakon onog težeg vala, kada prelazaka nije bilo gotovo nikako. Sve je ovo “na guranje” dok se ne otvore granice i dok ljudi ne počnu prelaziti jedni k drugima, a vidite da sve ide sporo.

Stojimo ovdje, pogledajte koliko se auta pomaknulo. Razumijem da oni s hrvatske strane zbog Europske unije moraju ispoštovati procedure, no cjepidlači se ponekad i onda, kada ljudi ovo vide, kome je do kupnje? Oduvijek su ovi krajevi bili naslonjeni jedni na druge, a nikad udaljeni kao sada – govori nam lokalna žiteljica dok kupuje kruh u lokalnoj trgovini.

Kaže nam da iz susjedstva dolaze zbog usluge, kvalitete i mogućnosti povrata poreza, a ona sama je kao nekadašnja trgovkinja dobro upoznata sa situacijom.

– Nezgodno mi je govoriti o sadašnjim vremenima jer ovo nije normalno. Nekad Imoćani dođu, natrpaju vreće prehrambenim proizvodima, kupe i odjeću i obuću po pristupačnim cijenama, izvrše povrat poreza. Znali bi se opskrbiti za mjesec dana i tako iznova. Uvijek su govorili da ovdje imaju najbolju uslugu, kvalitetne proizvode, osobito one iz bh. proizvodnje, a, evo, sad je to prekinuto.

Neće nitko riskirati kupiti nešto svježe ovdje pa da na granici izgubi puno vremena jer nekome nedostaje potvrda ili nešto drugo. Nadam se da će se u što skorije vrijeme sve vratiti u normalno stanje jer pogranična područja generiraju mnoga radna mjesta, koja su trenutačno ili ugašena ili ugrožena – priča nam.

Nisu samo problemi na tome pograničnom području, nego i u svim ostalima. Provjerili smo stanje i u Posavini. Orašje je u tome dijelu BiH bilo oaza za kupce iz Hrvatske.

– Ljeto je, a ima i blagdana, pa su tu možda sitni pomaci kada je u pitanju prelazak ljudi i šoping. Međutim, ne možemo govoriti da su se stvari promijenile drastično nabolje. Nažalost, brojne mjere su otežale situaciju i ljudi nema više u onolikom broju koliko ih je bilo prije pandemije.

Hoćemo li se i kada vratiti na staro, mi laici ne možemo govoriti niti se baviti nekim predviđanjima – priča nam Mato kojeg smo susreli u jednoj trgovini kod Orašja.

Podsjetit ćemo na izjavu poznatog imotskog novinara Mije Zidara od prije nekoliko tjedana kada smo razgovarali o temi prelazaka granice i činjenice da su ljudi s jedne i druge strane upućeni jedni na druge pa ih je stroži režim sve zatekao.

Zabrane se oduljile

– Bez obzira na to govorimo li o gospodarstvenicima ili običnom, malom čovjeku, životi su nam svima otežani. Ipak, mnogi su se cijepili ili preboljeli koronavirus te s potvrdama mogu prijeći granicu. Moram priznati da nismo očekivali da će zabrana prelaska ovoliko dugo trajati, a posebno da će ući u turističku sezonu.

S druge strane, moramo biti svjesni da je puno toga do nas, odnosno do toga koliko ćemo se pridržavati mjera i suzbiti širenje koronavirusa, ali i do toga koliko ćemo se cijepiti. Situacija s procijepljenošću u Imotskom je dobra, a Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije organizirao je i u Imotskom masovno cijepljenje na koje su se građani odazvali.

Naravno da ima onih koji se ne žele cijepiti i to je njihovo pravo, ali svako pravo i svaka odluka za sobom nose posljedice kojih moramo biti itekako svjesni. Smatram kako nam je svima od velike važnosti što prije vratiti se u normalan život, pa i na normalan režim prelaska granice.

Ovako pati gospodarstvo i s jedne i s druge strane, a malom je čovjeku zakompliciran život. Dugoročno gledano, ne vjerujem da nas išta, pa i ove mjere, mogu razdvojiti jer je već desetljećima nemoguće zamisliti život bez druženja, ali i gospodarskih tokova na prekograničnoj razini. Ljudi su se uvijek družili jedni s drugima i trgovali na objema stranama granice – istaknuo je.