Kada dijete treba bilo kakvu pomoć, radilo se o logopedu, psihologu ili nekoj drugo stručnoj osobi iz određene oblasti, veliki broj roditelja u Čapljini to smatra problemom.
Neki ne žele razgovarati o tome da njihovo dijete koristi određenu asistenciju stručne osobe, dok drugi problem ”guraju pod tepih”, ne želeći priznati da dijete ima problem i treba pomoć, čime čine još veću štetu djetetu .
O tim problemima za naš portal govorila je magistra logopedije Nikolina Udženija, koja već pet godina radi u Dječjem vrtiću Čapljina.
Nikolina je sa nama rado podijelila iskustva iz prve ruke te dala određene savjete roditeljima djece koja trebaju pomoć logopeda.
”Već pet godina sam ovdje u Dječjem vrtiću u Čapljini, a od samog početka rada u struci mogu reći da je jako zanimljivo, jer jedno je učenje na fakultetu, dok je konkretan rad posve drugačije. Razlog tomu je zato što stvarne situacije prilikom rada upotpunjuju naučeno. Kada radiš posao koji voliš i ostvariš se u njemu, budeš zadovoljan i ispunjen i iz dana u dan vidiš napredak i rezultate koji mi daju vjetar u leđa da budem što uspješnija u svojem radu ”, kaže za početak našeg razgovora Nikolina.
Znanje stečeno na fakultetu primijenila je u praksi, a naravno da se sjeća i prvih susreta s djecom i roditeljima.
”Dosta sam toga mogla primijeniti u praksi iz razloga što smo na fakultetu imali jako puno vježbi, gdje smo pokrivali bolnice, domove zdravlja, vrtiće, tako da sam sve to iskoristila na početku svog rada. Bilo je izazovno, prvi susret sa roditeljima, sa djetetom, ali sve se to vremenom sleglo, ušlo u rutinu tako da je ovaj posao nešto u čemu sam se baš ostvarila”, ističe za Čapljinski portal ova mlada logopedica.
Povećan broj djece koja trebaju pomoć logopeda
Zajedno sa nama konstatira kako se proteklih godina povećao broj djece koja trebaju pomoć logopeda.
”Posljednju godinu dana sam bila na porodiljnom dopustu i kad sam se vratila vidjela sam da se broj djece koja trebaju logopedsku pomoć jako, jako povećao. Što je točno uzrok tome, ne mogu tvrditi. Može biti ekranizacija, brzina života, pa je samim tim i moja struka postala uvelike tražena i samim tim veliki broj djece treba našu pomoć”, kaže nam Nikolina.
Mobiteli, tableti, laptopi, TV… jednom rječju ekranizacija, veliki su problem za svu djecu.
Ekrani su najveći problem
”To je velik problem današnjice. Veliki broj djece vrijeme provodi gledajući u ekrane, mobitele, tablete, televiziju. Dosta djece zna engleski jezik, a materinski jezik još nisu usvojili. To je problem jer se u taj svijet ubaci ta brzina i izmjena informacija i onda se nalaze u tom nekom, nazovimo ga, pogrešnom svijetu. Pored toga, ekranizacija uništava kreativnost i maštu naše djece, ne traži od njih povratnu informaciju što nije prirodno za ljudsko biće koje treba razvijati konverzacijske vještine, smatra naša sugovornica.
Roditeljima je preporučila kako to izbjeći.
”Potrebno je što više komunikacije, priče, razgovora, komentiranja svega onoga što radimo. Npr. vozimo se u autu, komentiramo sve tako da izbjegnemo potrebu davanja telefona. Znam da je naša današnjica takva da je previše tehnologije oko nas, i stoga smo mi odrasli dužni upravljati vremenom koje dijete provodi za ekranom. Također jako je važno pratiti sadržaj onoga što dijete gleda ”, kaže nam Nikolina.
Odlazak logopedu – tabu tema
U našoj sredini odlazak djeteta kod logopeda je problem.
”Nažalost, odlazak kod logopeda je još uvijek tabu tema u našoj sredini. To je nekako za nas sramotno. No malo je sve to malo ”mekše” u odnosno na ranije, ali je još uvijek prisutno. Ne daj Bože da se uputi dijete kod psihologa, neuropedijatra itd.”, poručuje naša sugovornica.
Dodaje kako je potrebno mijenjati svijest roditelja, ali općenito i sredine u kojoj živimo.
”Ja to objašnjavam na način da je to za dobrobit djeteta. Idemo samo u korist u djeteta jer ako se udružimo svi, počevši od roditelja, logopeda, pa sada i teta u vrtiću možemo napraviti dobre rezultate. Ako svi idemo zajedno, onda se može vidjeti napredak. Ima djece s kojima samo logoped radi, a roditelji kući ne rade, onda nam cijeli proces ide dosta sporije. Tako da, kad svi udružimo snage onda ide kako treba. Velika suradnja svih nas je ključ i onda smo na dobrom putu”, smatra Nikolina.
Kako prepoznati da dijete treba pomoć
Roditelji kod kuće također mogu prepoznati da dijete treba stručnu pomoć logopeda, a Nikolina nam je objasnila i kako.
”Ukoliko dijete ne pokazuje kontakt očima u manjoj dobi, ne pokazuje zainteresiranost za svoju okolinu i vršnjake, ima sužene i atipične interese, ukoliko se nalazi u nekom ‘svom svijetu’, ukoliko se ne odaziva na ime, ne okreće se, obavezno treba potražiti pomoć logopeda. To je kada su manja djeca u pitanju. Kod starije djece to je kad primijetimo da ne zna izgovoriti neki glas, većinom ‘R’ i ‘L’, i tada je potrebno potražiti pomoć logopeda što prije.
Zašto? Zato što kad krenu u školu, ako ne znaju izgovoriti taj glas, uče ga pisati i obično ga pogrešno i napišu, te je jako bitno pravovremeno reagirati kako bi izbjegli sve nadolazeće probleme”, daje nam Nikolina primjer iz prakse te pojašnjava kako to sa sobom može povući i drugi problem – da im se druga djeca počnu rugati, što njima onda teško pada.
”Taj problem nastaje upravo zbog toga što nismo intervenirali na vrijeme. Djeca već u vrtiću, ova što tečnije pričaju, počinju zezati djecu koja, laički rečeno – tepaju. Tako se isto događa u školi. Oni su veći, odrasliji i onda dijete dovodimo u drugu poziciju gdje se povlači i gdje se možda čak treba potražiti pomoć i psihologa. Kako bi spriječili bilo kakav vid ruganja, ključno je educirati djecu kroz vrtićku dob kao i cijelu sredinu u kojoj živimo”, kaže za ČA::portal Nikolina.
Objasnila nam je i kako radi sa djecom u Dječjem vrtiću Čapljina.
”Radimo po grupama. Svaki dan je neka od grupa iz vrtića, dovedemo djecu tu u naš logopedski kutak. Radimo poticanje govorno-jezičnog razvoja, poremećaje tečnosti govora (mucanje, brzopletost), poremećaje iz spektra autizma, artikulacijske poteškoće, radimo i na razvoju predvještina čitanja i pisanja s predškolcima.
Odradimo vježbice, imamo bilježnice, svako dijete ima svoju bilježnicu, zapišemo vježbice koje bi roditelji s njima kući trebali raditi, dajemo im upute i tako radimo iz dana u dan. Svaki dan je tu druga grupa i s njima radimo polako. Prve grupe kod nas dolaze već sa tri i pol do četiri godine starosti”, pojašnjava.
Na kraju razgovora poslala je i poruku svim roditeljima.
”Nemojte se sramiti. Potražite pomoć bilo logopeda, psihologa, potražite pomoć za dobrobit svojeg djeteta kako ne bismo išli u pogrešnom smjeru”, zaključila je naš razgovor Nikolina Udženija, magistra logopedije koja radi u Dječjem vrtiću Čapljina.
