Skladištenje krumpira predstavlja ključnu fazu u očuvanju kvaliteta krtola odnosno gomolja, ali i razdoblje kada krumpir može postati podložan raznim bolestima.
Ove bolesti mogu ozbiljno ugroziti skladišteni krumpir, smanjujući njegovu upotrebnu vrijednost i dovodeći do gubitaka.
Jedna od najčešćih bolesti koja se javlja tijekom skladištenja je suha bijela trulež, čiji su uzročnici gljive Fusarium coeruleum i Fusarium solani. Ove patogene spore su prisutne u tlu gdje se uzgaja krompir i mogu zaraziti gomolje u bilo kojem trenutku tijekom skladištenja.
Visoka temperatura i vlažnost
Gljiva se često razvija na ranama koje nastaju tijekom vađenja, klasiranja i transporta krumpira. Visoka temperatura i vlažnost u skladištu dodatno pogoduju širenju ove infekcije.
Optimalna temperatura za razvoj Fusariuma je između 15°C i 20°C, uz visoku relativnu vlažnost.
Još jedna značajna bolest je gangrena ili suha trulež, koju uzrokuje gljiva Phoma exigua. Kao i Fusarium, Phoma je parazit rana, a njeno širenje se pospješuje na nižim temperaturama u skladištu. Smanjenje relativne vlažnosti može pomoći u smanjenju infekcije ovim patogenom.
Srebrolikost gomolja
Bolest poznata kao srebrolikost gomolja izazvana je gljivom Helminthosporium solani. Inicijalna infekcija obično potiče od zaraženog sjemenskog materijala, a visoke temperature (20-24°C) i visoka relativna vlažnost u skladištu mogu dovesti do masovne pojave ove bolesti.
Rhizoctonia solani, uzročnik bijele noge ili crne krastavosti, je još jedna česta bolest skladištenog krompira. Ova kosmopolitska gljiva može se razvijati u tlu bez prisustva krumpira, a sjemenski materijal je najvažniji izvor zaraze.
Iako optimalna temperatura za razvoj ove gljive iznosi oko 25°C, najveće štete se događaju kada je temperatura tla oko 10°C, što usporava rast krumpira.
Posljednja u nizu je bolest koju izaziva Oospora pustulans, a manifestuje se pjegavošću pokožice i odumiranjem okca krompira. Oospora se prenosi sjemenskim materijalom, ali i tlo može biti izvor zaraze.
Patogen
Patogen može preživjeti u tlu kao mikrosklerocija najmanje godinu dana, a bolest se širi u vlažnim uslovima tijekom skladištenja.
Efikasna prevencija ovih bolesti u skladištu započinje pravovremenim i pažljivim rukovanjem gomoljima tijekom vađenja, transporta i skladištenja. Kontrola temperature i vlažnosti u skladištu od ključne je važnosti za minimiziranje rizika od infekcija.
Regularno praćenje zdravstvenog stanja krumpira i primjena odgovarajućih sanitarnih mjera može značajno smanjiti pojavu ovih bolesti i očuvati kvalitet krumpira tijekom skladištenja.
Izvor: Agrosavjet
